Mundijal? I da li je bavljenje profesionalnim nogometom halal ili haram?

BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM

 

 

UPRAVO U DANAŠNJE VRIJEME  KADA JE NOGOMET POSTAO SVAKODNEVNICA U ŽIVOTU MUSLIMANA TREBA DA SE UPITAMO DA LI JE ON HALAL ILI NE?

Na to pitanje ćemo inšaallah pokušati odgovoriti u slijedećim redovima.

 

Mnogi muslimani kako obični tako i učeni su pod šejtanovim djelovanjem uzeli za pravo da mnoge pojave koje su omasovljene tj.čini ih ogroman broj ljudi smatraju halalom. Pa tako kažu muzika je halal zato što je sluša veliki broj ljudi, tj. ogromna većina. I faktički danas nema mjesta na zemlji gdje nećemo čuti zvuk muzike htjeli mi to ili ne. E, takav sličan slučaj je i sa fudbalom. Ali da odmah kažemo fudbal kao rekreacioni sport, u normalnim granicama, gdje se ljudi okupe u ime Allaha pa i zaigraju nije haram.

 

Na tom okupljanju je hajr druženje u ime Allaha a također i održavanje fizičke kondicije koja može biti jako bitna za vjernika, tako je i sa svakim sportom koji ne nosi u sebi komercijalizaciju. Pa da vidimo dokaze za stav da je fudbal kao biznis, posao ili zanimanje haram kao i svako učestvovanje u njemu bilo to gledanje na stadionima ili pred malim ekranima,  gdje se troši dragocjeno  vrijeme i imetak.

Prvi dokaz: Allah s.v.t. kaže:” A ako budeš slijedio većinu onih koji su na Zemlji, odvešće te sa Pravog puta. Fudbal je proizvod kjafirskog uma i kao takav je postao stil života, te pošto su oni danas većina na Zemlji, slijeđenjem njihovog stila života u bilo kojoj stvari lako se može upasti u haram ili ne daj Bože kufr.

Drugi dokaz: Svako oponašanje kjafira je haram bilo u vjerskim ili dunjalučkim stvarima koje štete vjeri pojedinca ili zajednice. Fudbal nema nikakve osnove u običajima muslimanskih naroda kao i svaki sport kojim se stiče zarada ili se on uzima za način življenja, ali zato ima osnove kod nemuslimana. Fudbal je samo jedna strana oponašanja kafira i slijepog slijeđenja jer mnogi muslimani znaju nabrojati sve igrače i timove a ne znaju možda ni fatihu proučiti.  Također oni muslimani koji klanjaju zabave se gledanjem svjetskog, evropskog ili drugog prvenstva a zaborave na Allaha ili na onaj svijet, što neminovno dovodi do slabljenja imana.

Treći dokaz: za primjetiti je da oni koji redovno prate nogomet vrlo slabo se ili gotovo nikako sjećaju smrti i kada se takvima spomene smrt nije im drago, jer su se uživili u praćenje fudbala pa su i zaboravili da će umrijeti.

Četvrti dokaz: rasipanje imetka i vremena. Mnogi muslimani maksus odlaze na nekakve utakmice i prvenstva trošeći dragocjeno vrijeme i rasipajući novac, mješajući se sa ženama, i učestvujući u mnogim drugim haramima koji se nađu među svijetom. Također rasipanje vremena sjedeći pred televizijom prateći ko će prije ubaciti kožnu igračku između dva stuba. Kada se fudbal pogleda iz realne perspektive to nije ništa drugo do ganjanje kožne igračke po livadi gdje učestvuju čak 22 čovjeka.

Peti dokaz: mnogi ljudi se zavade zbog ovog ili onog tima i znaju i glavom platiti suparništvo. Ako si iz drugog tima onda se nemoj naći na tribini protivnika jer bi mogao stradati. Znači nasilje bez potrebe je haram, i na tome je složna sva ulema potonjih kao i ovih današnjih generacija.

Šesti dokaz: Od fudbala nema nikakve praktične koristi, jer fudbaleri ništa korisno čovječanstvu ne pridonose.  A u šerijatu nije se dozvoljeno baviti nekom djelatnosti koja ne donosi neku korist ljudima, jer da bi nešto mogao naplatiti moraš nešto i proizvoditi tj.ponuditi ljudima.

Sedmi dokaz: generacije mladih se uče da pamte imena igrača a ne imena Poslanikā ili ashaba i drugih velikana u islamu. Mala djeca znaju imena timova a ne znaju imena sura itd…

Osmi dokaz: omasovljenje ovoga sporta je dovelo do formiranja ministarstava na nivou država, i uzimanje za ozbiljni državni problem poraz ili pobjedu nacionalnog tima. Pa čak su se znali i ratovi povesti zbog fudbala kao što je poznato da je u srednjoj americi sredinom prošloga vijeka, poveden takozvani ”fudbalski rat”.

Deveti dokaz: gledanje u stidna mjesta muškaraca je također haram jer Allah, s.v.t. kaže:” Reci vjernicima neka obore poglede svoje…”(En-Nur, 30). Iako se ovo odnosi prvenstveno na gledanje u žene može da se odnosi i na gledanje u avret (stidno mjesto) muškaraca. Poznato je da igrači igraju otkrivenih bedara u tzv. šorcevima, a to su dužni po šerijatu pokriti, jer je avret muškarca od pupka pa do pod koljena.

Deseti dokaz: sve ovo što smo nabrojali je dovoljno pametnom da se kloni ovoga sporta i sijeljenja pred malim ekranima u nadolazećem valu svjetskog prvenstva. Ali spomenućemo i deseti dokaz a to je da u Allahovoj vjeri nije potrebno izmišljati sportove da bi se ljudi zabavili, već pravom vjerniku je dovoljna zabava ibadet Uzvišenom. Svaka radost koju vjernik osjeti u namazu ili nekom drugom ibadetu je ujedno i slijeđenje Poslanika, s.a.v.s. jer on kaže:” Najdraže od dunjaluka su mi mirisi i žene, a radost oka moga je u namazu.

 

Allahu ekber, pa zar ove riječi nekog treba da ostave ravnodušnim i da i dalje traži radost u fudbalu i sličnim sportovima od kojih nema koristi ni na ovom ni na onom svijetu. Zbog svih ovih razloga i dokaza koje smo naveli konstatujemo da sve ono što šteti vjeri, časti, imetku i životu je HARAM! Hukm (propis) fudbala je kao i hukm duhana tj. sav je štetan u ovom obliku, to jest kao profesijonalizovani sport, jer i kada bi duhan promjenio svoju svrhu i svojstva imao bi sasvim drugi hukm.   Da nas Allah sačuva svih djela kojima On s.v.t. nije zadovoljan

 

EL-DŽEMA'ATULGUREBA’

 

Komentariši