Tefsir:Tefsir 94 ajeta sure Junus

Ovaj ajet je stajao na jednoj kršćanskoj stranici koja je protiv islama kao ”dokaz” protiv muslimana pa zato dajemo ispravan tefsir ovog ajeta:

" I mi smo sinove Israilove u lijep predjel naselili i ukusnom hranom ih opskrbili, i tek kad im je došlo pravo saznanje, oni su se u mišljenju razišli. A Gospodar tvoj će im  sigurno na Sudnjem danu presuditi o onom u čemu su se razilazili." (93 ajet)

" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, I nikako ne budi od onih koji su u sumnji."  (94 ajet)

 

KOMENTAR

 

1. Tefsir En- Nesefi; – Medariku-t-Tenzil ve Hakaiku-t-Te'vil; Imam Ebu-l-Berekat Abdullah b. Ahmed b. Mahmud En-Nesefi El-Hanefi (umro 710 H.g.)

 

Kaže En-Nesefi:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu." – Ovo je u kontekstu prethodno spomenutog ajeta o sinovima Israilovim, na koje se odnosi pojam "koji čitaju Knjigu", u kojem su opisani da im je došlo znanje (o istinitosti poslanstva Muhammedova, i istinitosti Kur'ana), jer je slučaj Allahovog poslanika zapisan kod njih u Tevratu i Indžilu, oni ga poznaju kao što poznaju svoje sinove.

S ovim je Allah Uzvišeni želio da potvrdi da oni znaju da je Kur'an Istina, i da je Muhammedovo poslanstvo Istina. A upotrebljenim stilom izražavanja htio je da to naglasi, pa je poručio: pod pretpostavkom da sumnjaš (da oni znaju za tvoje poslanstvo, i da si u njihovim knjigama nagovješten), pitaj učenjake ehli-kitab, jer oni dobro znaju da je oni što ti se objavljuje Istina, te mogu poslužiti kao izvor informacija tebi I drugima, po tom pitanju.

U svakom slučaju, cilj ovih ajeta je da ukažu na to da učeni sljedbenici Knjige pouzdano znaju da je ono što se objavljuje Muhammedu Istina, a ne da se opiše Allahov poslanik kao onaj koji u to sumnja.

 

2. Tefsir El-Bejdavi; – Envaru-t-Tenzil ve Esraru-t-Te'vil; Ebu-l-Hajr Abdullah b. Omer b. Muhammed b. Ali El-Bejdavi, Azerbejdžanac, bio je kadiju-l-kudat (u današnje vrijeme to bi odgovaralo poziciji vrhovnog sudije) (umro je 685, neki tvrde 691 H.g.)

 

 

Kaže El-Bejdavi:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo…" – Ovo je hipotetičko obraćanje, postavljanjem pretpostavke.

"Upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu." – To je zbog toga što je ono što je objavljeno Muhammedu potvrđeno i zabilježeno i u njihovim knjigama, slično ovome kako smo iznijeli.

Ovim ajetima želi se sljedeće:

a. potvrda prethodno kazanog;

b. da kao dokaz može poslužiti i ono što se nalazi u prijašnjim knjigama;

c. da Kur'an potvrđuje ono što se u njima nalazi;

d. ili, ovim se želi ukazati da ehli-kitab pouzdano znaju da je Muhammedova objava Istina;

e. ili, to je podrška kojom se želi učvrstiti Poslanik i pojačati njegov žar u djelovanju.

Nikako se ovdje ne radi o mogućnosti postojanja sumnje kod Poslanika u ono sto mu se objavljuje. Zato je (kada je objavljen ovaj ajet) rekao:" Ne sumnjam, pa neću ni pitati!"

Neki, pak, učenjaci su rekli:" Obraćanje je upućeno Poslaniku kao objava, a poruka je upućena njegovim sljedbenicima i svakom drugom ko čuje (za Islam). Pa je smisao ajeta:" O ti koji čuješ, ako sumnjaš u ono što smo objavili, na jeziku Našeg poslanika, kao uputu tebi…" Ovim se skreće pažnja da svako ko ima nedoumica o vjeri treba njihovo rješenje tražiti kod onih koji o tome imaju znanje.

Kaže Uzvišeni:" Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi," tj.očito je da nema mjesta sumnji u to, zbog nepobitnih dokaza.

"I nikako ne budi od onih koji su u sumnji." tj.ne dozvoli da ti sumnjivci pokolebaju odlučnost i čvrsto ubjeđenje koje imaš.

 

3. Tefsir El-Kurtubi; – El-Džamiu’ li Ahkami-l-Kur'an; Ebu Abdullah Muhammed b. Ahmed b. Ebu Bekr b. Fereh El-Ensari El-Hazredži El-Kurtubi (umro 671 H.g.)

 

 

Rijeci:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo…"

Govor je upućen Poslaniku kao objava, a poruka je upućena drugima. Odnosno:" Nisi ti, o Muhammede, u sumnji, nego drugi sumnjaju!"

Ebu Omer Muhammed b. Abdulvahid El-Zahid je rekao:" Čuo sam Imama Sa'leba i Imama El-Mubreda da su rekli:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo…" znači: O Muhammede, reci nevjerniku: Ako sumnjaš u ono što se preko mene objavljuje tebi (kao uputa), pitaj one koji čitaju Knjigu prije tebe objavljenu. To jest: O poganine, ako sumnjaš da je Kur'an Istina, pitaj one koji su primili Islam, od Židova. Poput rabina Abdullaha b. Sellama, i njemu slicnih.

Ovo je zato što su arapski mušrici (politeisti) priznavali Židovima da se bolje razumiju u vjeru, jer im je prije objavljena knjiga. Te ih na ovaj način Allahov poslanik poziva da upitaju one za koje sami smatraju da su učeniji od njih:" da li vam je nagovješteno da će Allah poslati poslanika nakon Musaa?"

El-Kurtubi je iznio ovaj stav:" Ovo je poruka onima koji nisu ni porekli ni prihvatili poslanstva Muhammeda nego su u sumnji."

Dočim, neki učenjaci su rekli:" Govor nije upućen nikom drugom do Poslaniku, ali kao hipoteza, u značenju:" Kad bi ti bio u sumnji u ono o čemu smo te obavijestili (tj. da je tvoje poslanstvo najavljeno u prijašnjim knjigama), pa pitao ehli-kitab, oni bi ti otklonili te sumnje."

 Dio učenjaka, opet, smatra:" Riječ shekk spomenuta u ajetu ovdje nije u značenju sumnje nego tjeskobe, potištenosti prsa. U tom slučaju značenje ajeta bi bilo:" ako osjećaš potištenost u prsima jer su ovi uporni u nevjerstvu, ti budi strpljiv i pitaj one koji čitaju knjigu da ti kažu kako su vjerovjesnici prije tebe strpljivo podnosili uznemiravanja svog naroda, i kako su na kraju završili."

Ovo mišljenje je proizašlo iz činjenice da je u arapskom jeziku osnovno značenje riječi shekk pritiješnjenost, tjeskoba, stisnutost, stezanje. Za onog ko uzicom ili čim drugim pritegne odjeću arapi kažu:" shekke el-thawb."

U prilog ovom misljenju ide cinjenice da je Poslanik kad mu je objavljen ovaj ajet rekao:’ Tako mi Allaha ne sumnjam!"

 

4. Tefsir El-Begavi; – Mea'limu-t-Tenzil fit-Tefsir; Imam Ebu Muhammed El-Husejn b. Mes'ud b. Muhammed El-Begavi (umro 510 H.g.)

 

 

El-Begavi kaže: Riječi Uzvišenog:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo…" misli se na Kur'an.

"Upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu." – oni će te obavijestiti da je pojava objave Kur'ana zabilježena kod njih u Tevratu.

Dio islamskih učenjaka je rekao:" Govor je upućen Poslaniku, a cilj poruke su drugi, što je uobičajen stil izražavanja među arapima. Oni se obraćaju nekom čovjeku ali žele poruku poslati drugome.

U Kur'anu ima više primjera upotrebe ovog stila izražavanja. Tako, na primjer, u suri El-Ahzab Allah Uzvišeni kaže:" O vjerovjesniče, Allaha se boj, a nevjernike I licemjere ne slušaj – Allah, uistinu, sve zna i mudar je – I slijedi ono sto ti Gospodar tvoj objavljuje – Allah dobro zna ono što vi radite." (El-Ahzab, 1-2)

Obratio se Vjerovjesniku, a želio je to poručiti vjernicima. Dokaz je završetak drugog ajeta u kojem stoji:" Allah dobro zna ono što vi radite." – a nije rekao "ono što ti radiš."

Takodjer, u suri Et-Talak:" O vjerovjesniče, kad htjednete da žene pustite …" (Et-Talak, 1)

Drugi dio učenjaka smatra:" Ljudi su u vrijeme Poslanika bili podijeljeni na one koji su prihvatili njegovo poslanstvo, koji su odbili, i na one koji su bili u sumnji, te je ovaj ajet upućen onima koji su u nedoumici."

Značenje ajeta po tome bi bilo:" O čovječe koji sumnjaš u ono što smo objavili tebi kao uputu, na jeziku Našeg poslanika Muhammeda, pitaj one koji čitaju Knjigu objavljenu prije tebe."

Ibn Abbas, Mudžahid, i Ed-Dahhak su rekli:" Misli se na (rabina) Abdullaha b. Sellama i njegove drugove od sljedbenika Knjige, koji su povjerovali. Oni će ti posvjedočiti da je Muhammed na Istini, i obavjestiće te da je njegovo vjerovjesništvo najavljeno u njihovim Knjigama."

A El-Ferra’ je rekao:" Allah zna da Njegov poslanik ne sumnja, nego je upotrijebio ovaj stil obraćanja, kao sto arapi običavaju upotrebljavati.

Tako čovjek kaže svome robu: Ako si moj rob onda mi se pokoravaj!

Ili kaže svome sinu: Ako si moj sin onda uradi tako i tako.

To je hipotetičko obraćanje, a ne što on sumnja u to.   

 

5. Tefsir Et-Taberi; – Džamiu'l-Bejan fi tefsiri-l-Kur'an; Ebu Dža'fer b. Džerir b. Jezid Et-Taberi (224 – 310 H.g.)

 

 

Et-Taberi kaže: Allah kaže Svome poslaniku Muhammedu: O Muhammede, ako sumnjaš da smo te odabrali, i u to što ti objavljujemo da su sinovi Israilovi bili složni o tvom poslanstvu, prije nego što si se pojavio kao poslanik stvorenjima, jer vijesti o tebi imaju zapisane, i prepoznaju te po svojstvima po kojima si opisan u njihovim Knjigama – Tevratu i Indžilu.

"Upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu." Znači:" Pitaj one sljedbenike Knjige koji su istinoljubivi, i koji u tebe vjeruju, poput Abdullaha b. Sellama i sličnih, a ne one koji su lažljivci i ne vjeruju u tebe."

U ovom smislu kako smo kazali tako su i drugi tumači rekli.

 

Navođenje nekih učenjaka koji su tako protumačili

 

1. Pričao nam je El-Kasim, kaže: Pričao nam je El-Husejn, rekao je: Pričao nam je Hadždžadž, od Ibn Džurejdža da je rekao: Ibn Abbas je o ajetu" Upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu," rekao:" Knjiga je Tevrat i Indzil, a misli se na sljedbenike Knjige koji su živjeli u vrijeme Allahovog poslanika, te u njega povjerovali, pa Allah kaže: Ako sumnjaš da je vijest o tebi zapisana kod njih pitaj ove."

2. Pričao mi je Junus, rekao je: obavijestio nas je Ibn Vehb, kaže: rekao je Ibn Zejd o Allahovim riječima:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu," odnosi se na (rabina) Abdullaha b. Sellama, koji je bio sljedbenik Knjige i povjerovao je u Allahovog poslanika."

3. Pričao nam je El-Kasim, kaže: pričao nam je El-Husejn, kaže: pričao mi je Hadždžadž od Ibn Džurejdža da je Mudžahid o riječima Uzvišenog" Upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu," rekao:" To su sljedbenici Knjige."

4. Preneseno mi je od El-Husejna b. El-Feredža da je rekao: čuo sam Ibn Muaza da kaže: obavijestio nas je Ubejd rekavši: čuo sam Ed-Dahhaka da o riječima Uzvišenog" Upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu," kaže:" Misli se na one sljedbenike Knjige koji su bili Muhammedovi suvremenici, a koji su primili Islam i bili bogobojazni."

 

Ako neko upita:" A zar je Poslanik sumnjao u to da je Allahova obavijest neoboriva istina, te mu se zato reklo:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu?"

Odgovor je:" Nije sumnjao!"

I tako je kazao veliki broj učenjaka.

 

1. Pričao nam je Ja'kub b. Ibrahim, kaže: pričao nam je Hušejm, od Ebu Bekra, on od Seida b. Džubejra da je o riječima:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu," rekao:" Vjerovjesnik nije sumnjao, te ih nije ni pitao!"

2. Pričao nam je El-Haris, kaže: pričao nam je El-Kasim b. Sellam, kaže: pričao nam je Hušejm, kaže: obavijestio nas je Ebu Bišr, od Seida b. Džubejra i Mensura da je El-Hasen (El-Basri) o ovom ajetu kazao:" Allahov poslanik nije sumnjao, pa ih nije ni pitao!"

3. Pričao nam je Muhammed b. Abdil-Eala, kaže: pričao nam je Muhammed b. Sevr od Katade da je o riječima" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu," rekao: Došlo je do nas da je Allahov poslanik tada rekao:" Ne sumnjam i neću ih ni pitati!"

 

A ako neko upita:" Kakva je onda poenta ovakvog obraćanja, ako je tako kao sto opisuješ?"

Odgovor je: već smo pojasnili na drugim mjestima u ovoj našoj knjizi da je u arapskom jeziku ispravno da čovjek svome robu kaže:" ako si moj rob slušaj moje naredbe," ne sumnjajući uopšte u to da je rob kojem se obraća njegov rob.

Isto tako je i primjer kada čovjek kaže svome sinu:" ako si moj sin budi dobročinitelj prema meni," iako nimalo ne sumnja u to da je onaj kojem se obraća njegov sin.

Ovakav stil izražavanja je u arapskom jeziku ispravan i među arapima veoma raširen.

Za ovo smo naveli i primjere. A od tih primjera su i Allahove riječi:" A kad Allah rekne:" O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!" – on će reći:" Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš, Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš." (el-Ma'ide, 116)

Iako je On znao da Isa takvo nešto nije govorio. Ovdje se radi o istom: poslanik nije sumnjao u istinitosti i točnost Allahove obavijesti, i Allah je znao da je to tako, ali mu se obraća na način kako se njegovi sunarodnjaci obraćaju jedni drugima, jer je Kur'an na njihovom jeziku objavljen.

Što se tiče riječi:" Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi…" To je vijest od Allaha kojom želi reći: Kunem se da ti je došla nepobitna istina, a to je vijest da si ti Allahov poslanik, te da ovi Židovi i kršćani znaju da je to istina, i imaju tvoj opis kod sebe, u svojim knjigama.

"I nikako ne budi od onih koji su u sumnji." Tj. Ne budi od onih koji sumnjaju u tačnost i ispravnost toga (što smo te obavijestili da oni znaju da je to što ti se objavljuje Istina).

 

A ako bi neko kazao:" Ovim ajetom obraća se Poslaniku, a cilja se na one koji nisu bili sasvim sigurni u vjerovjesništvo Muhammeda, bili su svojim jezicima očitovali da vjeruju, te im je ovo skretanje pažnja na izvor na kome mogu naći potvrdu da je to istina, koja će im otkloniti nedoumice iz srca.!"

Kao što kaže Uzvišeni:" O vjerovjesniče, Allaha se boj, a nevjernike i licemjere ne slušaj – Allah, uistinu, sve zna i mudar je – I slijedi ono što ti Gospodar tvoj objavljuje – Allah dobro zna ono što vi radite." (El-Ahzab, 1-2)

Ispravnost ovakvog viđenja se, također, ne može odbaciti.

 

3 komentara

Komentariši