ISLAMSKA MUŠKA NOŠNJA U BiH – SUNNET ILI NOVOTARIJA

     Autor: Abdurrahman D. Balić                                   

                                   Bismillahir-rahmanir-rahim

 

UVOD

Podučeni gorkim iskustvom u proteklom ratu, Bošnjaci su trebali izvući pouku iz svega što im se dešavalo. Međutim, bošnjačka bahatost, centralizam i tradicija puna bid'ata odvukli su Bošnjake na sasvim drugu džadu. Umjesto da se prihvate Islama svim svojim bićem, i žensko i muško, i malo i veliko, i staro i mlado, oni su uzeli zapad i zapadnu (ne)kulturu prihvativši je kao svoju. Moral ne zauzima važno mjesto u srcu Bošnjaka, jer im je srce zadojeno zapadnom (ne)kulturom koja zauzima ogromnu većinu stvari u njihovom životu. Koji je to šejtan mogao jedan narod da promjeni naopačke, jer su u periodu rata bježali od krsta, a sada žude za krstom i krstaštvom.

Ali ovaj tekst nije o većini Bošnjaka-džahila, koji ne znaju ni fatihu proučiti, već je ovo tekst o hodžama, hadžijama, hafizima, magistrima, učiteljima vjeronauke, bradonjama i sličnima. Ovo je tekst o onima koji na sav (raz)glas govore:” Mi smo sljedbenici sunneta! Mi smo ti koji će ukinuti bid'at u Bosni!” – ”Kako?”- Pitam ih ja, kada ih ne možeš razlikovati od džahila osim možda po bradi, a i brada je u zadnje vrijeme postala obilježje i muslimana i nemuslimana, i hodža i popova, i intelektualaca i glupaka, i četnika i ustaša. Duboko su naše ‘sunnetlije’ zagazile u zapadnu (ne)kulturu i ako im neko ne baci pojas za spašavanje, teško će sami da isplivaju iz ovog ” Bosanskog lonca” kojeg su sami zakuhali.

Davno (i divno) je bilo vrijeme kada su muslimani držali do svoje islamske tradicije i svoga ponosa, kada su osuđivali sve što je dolazilo sa Zapada tj. od kjafira, a provjeravali vagom Kur'ana i sunneta opće-korisne stvari. Danas naša ”ulema” kaže: Nema štete! A znajte, Bosna je sva u šteti, a kako će se popraviti to samo dragi Allah zna. Zapad nam polahko i sigurno dotura svoj način života gušeći sve što ima ili bi moglo imati islamski predznak. Ti isti koljači krvavih ruku i crnog srca nam govore šta ćemo jesti, piti i oblačiti, a mi koji se zovemo istinskim nosiocima Kur'ana – Istine, to sve prihvaćamo kao svoje. Bolna je slika gašenja sunneta u Bosni jednog po jednog. Neće šejtan reći klanjajte se tom i tom ”bogu” već će polahko, mic po mic vremenom gasiti i uništavati u srcima muslimana ljepotu islamskog življenja. Dok, ne dao Allah, u Bosni ne bude bilo islama, i muslimana. Islamska praksa, sunnet ne smije nestati iz Bosne kao što je nestala iz Španije, jer u Španiji su nestali i muslimani. Ne smijemo dozvoliti da nas asimiliraju, da nas progutaju kao da smo komad hljeba koji svi žvaču. Allahu pomozi nam u ovim teškim vremenima. Amin.

Odjeća je dio islamske prakse koji ne smije da zamre. Dokažimo kjafirima da se ne stidimo svoje vjere i da smo mi ti koji živimo islam noseći odjeću Poslanika s.a.v.s., onakvu kakvu je on nosio, ne stideći se i ne bojeći nikog drugog sem Allaha dž.š. Upotpunimo svoju vjeru sa nošenjem islamske odjeće, usporedo sa bradom, namazom i postom i svim drugim javnim ibadetima koje je činio Poslanik s.a.v.s.

Sve ovo o čemu pišem ostaje i postaje ”mrtvo” slovo na papiru, dok samo praksa može pokazati i dokazati narodu šta znači prakticirati islam u pravom smislu riječi. Kao što rekoh u muslimanskom svijetu, a i kod nas imamo ”ulemu” koja se protivi islamskoj odjeći govoreći da Poslanik s.a.v.s.  nije nosio tu i tu odjeću, ali naravno bez čvrstih dokaza.

Ja sada znam da kada se sazna za ovo što pišem odmah će doći do neosnovanih kritika na moj račun i ovog što sam napisao, od nekih muslimana jer se oni boje ljudi. Ali ja znam da Allah neće napustiti onog ko sprovodi u praksu i oživljava sunnet Njegovog Poslanika, s.a.v.s. tako da mi ne mogu ništa.

Molim Allaha, dž.š.  da očisti moj nijjet i moje srce i da ovo djelo bude isključivo u Ime Njega i radi Njegovog zadovoljstva i također molim Ga da muslimani uvide korist nošenja sunnetske odjeće. El-Hamdu-lillahi-Rabbil-alemin.

Abdurrahman Balić

U Bosanskom Petrovcu, 13.05.2007./26.rebiul-ahir.1428.h.g.

 

O SUNNETSKOJ NOŠNJI

       

        El-hamdu-lillahi, ves-selatu ve-s-selamu ala Resulillah.. Hvala Allahu dž.š. Njemu zahvaljujemo, od Njega pomoć tražimo i oprost molimo! Njemu se utječemo od zla naših duša i od naših loših djela koga Allah uputi na pravi put nikoga u zabludu odvesti ne može a koga u zabludi ostavi nikoga na pravi put uputiti ne može. Svjedočim da nema boga osim Allaha, dž.š. koji nema druga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. – Rabbi-šrah-li sadri ve jesir-li emri, vahlul ukdeten min lisani, jefkahu kavli. (Gospodaru moj," – reče Musa – "učini prostranim prsa moja i olakšaj zadatak moj; odriješi uzao sa jezika moga da bi razumjeli govor moj”. (Ta-Ha, 25 – 28) )

A zatim: Povodeći se za ajetom:” O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, i raskošna odjela, ali odjeća čestitosti to je ono najbolje.”(El-Eraf, 26) i ajet:”…i učinio vam je odjeću koja vas čuva od vrućine i oklope koji vas u borbi štite.”(En-Nahl, 81), i hadisom u kom Ummu Seleme. kaže:” Košulja je bila najdraža odjeća Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.” (bilježi Tirmizi u ‘Vrlinama Allahovog Poslanika’) Učenjaci objašnjavajući koja je to košulja bila kažu da je to bila duga košulja koja najviše liči Sudanskoj (dužina joj je ispod koljena).

Koliko je odjeća bila važna Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, da je čak učio posebne dove za oblačenje, skidanje, i odlaganje odjeće nove ili stare, koje nam prenose poznati sakupljači hadisa.

U današnjem vremenu muslimani u Bosni malo ili nimalo obraćaju pažnju na islamsku nošnju, ovdje se prvenstveno misli na muškarce. Toliko je to zapušteno i zapostavljeno da samo kod hodža vidimo ahmediju koja samo podsjeća na saruk (turban) koji je nosio Poslanik s.a.v.s.  a džube je izmijenjeno i  više liči na mantiju koju nose popovi. A kakvo je stanje kod običnih vjernika to vidimo kada dođemo u džamiju npr. za bajram vidimo samo nekoliko bijelih kapica ili fesova koje su opet Marokanskog porijekla i ne možemo ih povezati sa sunnetom, ali su kroz stoljeća postali odjeća muslimanskih naroda i kao takve su bolje od ”francuzica” ili kačketa. Danas, kada je potreba da se vratimo Kur'anu i sunnetu u svim domenima života na prvo mjesto treba da stavimo islamski identitet koji se postiže time što ćemo se razlikovati od nevjernika. Allahov Poslanik s.a.v.s.  je rekao:” Ko oponaša jedan narod, on je od njih.” (Ebu Davud, Taberani i dr. )

Zatim, nošenje islamske odjeće i za žene i za muškarce, simbolizira stid, a Poslanik s.a.v.s.  u tom pogledu kaže:” Stid je svako dobro.” (Muttefekun alejhi) ili ” …Stid je dio imana.”(Buharija ). Povećanje stida se postiže nošenjem islamske odjeće i spuštanjem pogleda, zatim bježanjem od onoga što nas se ne tiče i drugim ibadetima.

Od Vladara pravovjernih, Omera b. Hattaba, radijallahu anhu, prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada kaže: Uistinu su djela vrjednuju prema namjerama, i uistinu će svaka osoba imati ono što je namjeravala. Pa onaj čija hidžra bude radi Allaha i Njegovog Poslanika, njegova hidžra će biti Allahu i Njegovom Poslaniku, a onaj čija hidžra bude radi ovo svjetske koristi ili žene koju bi oženio, njegova hidžra će biti radi toga. (Buharija i Muslim).” Tako ako nam je nijjet oponašati Poslanika, s.a.v.s. u pogledu oblačenja islamske odjeće imaćemo inšaallah za to nagradu – sevab.

Ne treba oblačiti duge košulje da bi izazivali fitnu, ako se to i desi to nije krivica vjernika koji nose duge košulje već kjafira i džahila kojima to smeta. Duge košulje, šalvare i turbane treba oblačiti da bi se oponašao sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Kad musliman pusti bradu on već po mišljenju svijeta pravi nered pa mu govore:” Vidi isti četnik ili čupav si lijepo je biti obrijan”… jer se razlikuje od njih. Nije vjera uljepšavanje i rastrošnost već izvršavanje Allahovih naredbi. Kod mnogih muslimana vidimo da odjeća ne zauzima važno mjesto u njihovom životu, pa tako svakakvi dolaze u džamiju, ne pazeći je li ta odjeća uska, providna kao da samo žene imaju avret (stidno mjesto). Opet, s druge strane imamo muslimane koji misle da ako obuku majicu ili košulju koja doseže do pola stražnjice da su ispunili uvjet pokrivanja avreta, ali samo u stojećem položaju, međutim kada idu na ruku'u ili sedždu opet ta odjeća otkriva njihov avret i postaje uska. Pa vidimo muslimanke koje su došle u džamiju i klanjaju iza takvih muslimana da skreću pogled i crvene se a one koje nemaju stida ‘zure’ u stražnjicu i mnoge dolaze da se nagledaju…znate na šta mislim. Takvim muslimanima nedostaje stida, da će im se vidjeti stidno mjesto a i muslimankama koje ne obaraju pogled. Treća grupa muslimana opet, oblači uvijek jednu te istu odjeću tj. isti kroj i stil, koja se ne razlikuje od džahilske i nevjerničke, pa utrpavaju košulju u hlače kao kauboji, ili čim izađe novi modni trend koji je popularan među svijetom oni to žure da kupe i tako se nose, a od svojih žena zahtijevaju da ne skrenu ni milimetar u nošenju crnog đilbaba ili hidžaba a preko lica da nose zar (nikab). Neka se ovo pogrešno ne shvati ženi je farz pokriti se a od islama je da žena pokrije i lice. Ali ne znaju da je islamska odjeća kako žene tako i muškarca nepromjenjiva od Poslanikovih dana, tj. ne smije biti uska, providna, kratka, ona koja otkriva stidno mjesto, i da nije obilježje kjafira. Hoću da kažem, da i žene i muški imaju ista prava u islamu kada se radi o pokrivanju stidnih mjesta, a ne da se slijede najnoviji modni trendovi koji su najčešće proizvod kjafira. Zbog ovakvog neravnopravnog položaja žena kod nekih muslimana u pogledu pokrivanja avreta, neizbježno dolazi do pucanja imanske veze stida, pa im se žene počnu gizdati kada izlaze jer one se uvrijeđene neislamskim ponašanjem koje njihovi muževi rade kažu:” Kada ti možeš obući  novu modu mogu i ja”. A druge neoženjene vidimo kako imaju velikih problema da nagovore svoje zaručnice (često džahilke iz korijena) da se pokriju, jer ona kaže tražeći sebi opravdanje:” Ti na ovoj vrućini nosiš majicu kratkih rukava a hoćeš da se ja kuham pod ovim ogrtačem i maramom.” Pa vidimo da im se ubrzo kidaju zaruke i takvi muslimani imaju velik problem da se ožene. Pouzdano se zna da Poslanik s.a.v.s. nije nikada nosio košulju kratkih rukava jer Imam Tirmizi bilježi od Esme, r.a. koja kaže:” Rukavi košulje Allahovog Poslanika, a.s. padali su po zglobovima šaka.”

Ovo ne znači da je strogo naređeno da muškarci nose duge rukave, ali je bolje i sunnetu bliže da više nose duge nego kratke rukave. Tako da svojim ženama pokažu tolerantnost islama prema ženama i da im pokažu da zajedno učestvuju u pokornosti Stvoritelju.

Možda će sve ovo izgledati malo grubo i može neko pomisliti da mi hoćemo da ljudi nose turbane, duge košulje, džubeta ili čakšire (šalvare) i može reći:” Pa nismo više u srednjem vijeku”. Takvima odgovaramo:” Islam je došao da uredi i najsitniju poru ljudskog života pa tako i odijevanje, a za islam je odjeća nepromjenjiva i za njega nema srednjeg ili 21. vijeka, sunnet je uvijek sunnet i ne mijenja se sve do Sudnjeg dana. Mi ne znamo mudrost mnogih ibadeta i stvari pa ih radimo samo zato što je to radio Poslanik s.a.v.s.  tako je i sa odjećom. A zašto se muslimani ustručavaju nositi islamsku nošnju zaista ne znam, ali znam da su naši djedovi itekako davali veliku pažnju odjeći i islamskom identitetu, tj. razlikovanju od kjafira i nisu se stidjeli svoga.  Rešad Kadić je prvog Reisa u svojoj kronici na sljedeći način opisao: "Merhum Hilmi-efendija bijaše srednjeg rasta, pun i debeo, okrugle glave, čela povisoka, rumena lica, nošnja obična hodžinska (nošnja mu mnogo ličila na arapsku jer mu je žuta anterija, ćitabija, koja je izvirivala ispod širokog džubeta, dosezala do nožnih članaka.” Tako je to nekad bilo, a danas se  hodže nose po najnovijoj Armani ili Versači modi, odijelom i kravatom, liče na svakog samo ne na Poslanika, s.a.v.s.  Po svemu ovome mislim da se strah i stid kriju iza neprakticiranja ovog sunneta, a možda bi ljudi više poštovali one koji se ne stide nositi odjeću po sunnetu. Ljudi bi ih poštovali i uvažavali kada bi obukli kapu ili dugu košulju i kao takvi prošli kroz čaršiju, a ljudi bi znali da si vjernik, ali možda ovi muslimani ne žele islam istočnjačkih (arapskih) pogleda već možda da Allah, dž.š.  sačuva Evropskih. Moguće je, Allah najbolje zna.

Neko je davno rekao:” Odjeća čini čovjeka, a uniforma vojnika.” Imao je pravo, jer kada na nekom vidimo određenu vrstu odjeće odmah možemo prepoznati kojem narodu, grupi, klasi ili vjeri pripada pa tako ako vidimo npr. uske hlače, kožnu jaknu sa nitnama, irokez frizuru i vojne čizme zaključićemo nedvojbeno da se radi o pankeru ”teškom metalcu”, a ako vidimo čovjeka umotana u dva čaršafa, ćelavog koji nosi bubanj a nije hadžija u Mekki zaključićemo da je on Hare Krišna tj. budist, ali ako vidimo dugu košulju, turban, bijelu kapicu, čakšire ili šalvare, skraćene nogavice odmah ćemo ga prepoznati kao muslimana, čak i u čistim kjafirskim zemljama. Uzmimo još za primjer nekoliko vjerskih sekti drugih religija koje se ne oblače samo u hramovima, već žive i rade u svojoj odjeći. Npr. ortodoksni Židovi imaju svi šešire, crne mantije i hlače, zatim tu su i mormoni, i neke hrišćanske sekte koje nose odjeću iz srednjeg vijeka, pa Hindusi sa košuljama sličnim islamskim i turbanima, Hare Krišna čaršafe, japanci kimona itd. Pa zašto onda samo muslimani bježe od svoje tradicije islama kada su svi uzeli svoju vjeru za način života, a nemaju ni 10% od originalne vjere koja im je bila objavljena.

4 komentara

  1. selam alejkum, odličan tekst. Hajde što bosanski muslimani ne nose takvu odjeću, već ni oni iz srca islamskog svijeta nose zapadnjačku odjeću. To su sve mediji krivi… a i nije lahko naći dugu košulju i tako neke odjevne predmete, i doista nered bih stvorio kada bih obukao to, doveo bih se u nepriliku, tako većina misli.

  2. Naravno, brate kao što sam i napomenuo u knjizi šta prolazi kroz glavu onima koji vide nekog da nosi takvu odjeću. mene vallahi niko nikad nije ni mrko pogledao a ima već 10 godina kako nosim takvu odjeću u Bosanskom Petrovcu u Krajini. već ima nekoliko godina za bajram i džumu obučem i turban ali nikome to nije zasmetalo ni muslimanu ni nemuslimanu. Što se tiče neprilika to je u glavi onih slabog imana. Allah neka nam je u pomoći

  3. gluplji tekst odavno nisam citao! Ovo nema veze s vezom! Pa niko od ULEME nikad nije rekao ovo sto si ti izblebetao ovdje!

    Balicu, fitnedzija si ili neki ubaceni igrac??? PRed kojim shejhom si sticao znanje? Sta imas od skole? Objava ti dolazi?

Komentariši