Navest ćemo neke novotarije kao primjer
, a ne kako bismo ih sve pobrojali.
1.
Glasno izgovaranje nijjeta, kao da musliman kaže: Odlučih da klanjam Allahu to i to. Ili da kaže: Odlučih da postim ovaj dan kao farz ili dobrovoljno djelo Allahu Uzvišenom. Ili da kaže: Odlučih da uzmem abdest, ili odlučih da se okupam i sl.. Ovo izgovaranje nijjeta je novotarija, jer to nije Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, Uputa. Mjesto nijjeta je srce. Nijjet je srčano djelo, a ne djelo jezika. Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, kaže: „Nijjet je namjera srca i nije obavezno izgovarati ono što je u srcu ni u jednom od ibadeta."
(Džamiul ulum vel hikem, Ibn Redžeb el Hanbeli, 92/1)
2.
Zajednički zikr poslije namaza.
Utemeljeno je da svako izgovori spomenuti zikr ponaosob
(pojedinačno), kao što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjao Allaha, Azze ve Dželle, iza propisanih farz namaza, i kao što su radili ashabi. Oni su prakticirali njegov Sunnet. Stoga nema sumnje da je zajednički zikr novotarija suprotna Vjerovjesnikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, Uputi.
3.
Traženje da se uči El-Fatiha za duše umrlih, ili da se uči umrlima, ili njeno učenje poslije dove za mrtve, ili prilikom hutbe vjenčanja. Sve su to ružne novotarije koje se ne navode od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i koje nisu činili ashabi. Oni su ljudi koji su najbolje poznavali Vjerovjesnikovo stanje, pa se time zna da je ovakav postupak uvedena ružna novotarija.
4.
Sazivanje sakupljanja prilikom smrti nekoga i spravljanje hrane, unajmljivanje učača Kur’ana misleći da je to vrsta saučešća i da koristi mrtvome. Sve su to novotarije i tereti o kojima Allah, Azze ve Dželle, nije objavio dokaza.
5.
_____________________________________________________________
Sufijski2 raznoliki zikrovi koji su suprotni Muhamme-dovoj, sallallahu alejhi ve sellem, Uputi, svjedeno bili suprotni u izrazu, obliku, vremenu, jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa onim na čemu smo mi, ono mu se odbacuje." (Muslim)
2
Šejh Muhammed Salih el Munedžid kaže:„Ako sufije govore istinu, neka se pokore Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i neka se drže onoga što je On propisao…Daleko je, daleko ono čemu se nadaju. " (Fetava fil aqide – Šejh Muhammed Salih el Munedžid)
Kaže
Imam Šafija:„Ako čovjek uđe u sufizam početkom dana, neće doći podne a postaće ludak. Neće se niko družiti sa sufijama četrdeset dana, a da će mu se pamet vratiti." (Telbis, 371)
Kaže Imam Ukajli:
„Allah, Allah, čuvajte se slušanja njihova govora. Oni su heretici – otpadnici od vjere, koji sastaviše dronjke, vunu, bezumna i nevjernička djela. Jelo, piće, ples, pjesma i zapostavljanje šerijatskih propisa. Heretici se nisu usudili odbaciti Šerijat dok ne dođoše sufije." (Ibid, 374)
Kaže bivši šejhul-Azhar, Abdul-Hamid Mahmud:
„Sve sufije i filozofi, još od Pitagore i Platona do dana današnjeg proklamiraju jedan te isti pravac, zajedno ga potvrđuju i potpuno su u njega uvjereni." (El Kešf, 75)
Kaže Hafiz Ibn Hadžer:
„Njihovo željeno treba suprotno uzimati, i čitati loše umjesto najboljeg." (El Feth, 2/513)
Kaže Imam El Bika’i:
„Onaj ko vjeruje da neko ima put ka Allahu, Azze ve Dželle, bez slijeđenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on je nevjernik i prijatelj šejtanov, prema mišljenju sve uleme (idžma’u)." (El Džam’iu li ahkami El Kur’an, 11/16)
_____________________________________________________________
6.
Izgradnja na kaburovima i njihovo uzimanje za džamiju. Izgradnja džamija na kaburovima, ukopavanje mrtvih u njima, i namaz na kaburovima. Posjeta kaburova radi traženja bereketa, uzimanje mrtvih kao sredstva približavanja Allahu, traženje bereketa putem namaza na njihovih kaburovima, činjenje dove kod njih, posjeta žena kaburovima, osvjetljavanje kabura. Sve su ovo ružne novotarije. (Kitabu tevhid, El šejh Salih el Fevzan, 94)
Učenjak Abdur-Rahman Nasir Es-Sa’di, komentarišući: "
Kitabut-Tevhid", poglavlje: " Ko traži bereket preko drveta, kamena i tome slično", kaže: „To je širk, jedno od djela mušrika. Učenjaci su se usaglasili da nije utemeljeno tražiti bereket putem drveća, kamenja, mjesta, mešheda i sl...."
(El qavlu es-sedid fi meqasid et-tevhid, 51, Sejh Abdurrahman Nasir Es-Sadi)
