Antinovotar

esselamu alejkum ehlen ve sehlen

06.10.2010.

HARIDŽIJE I MURDŽIJE NAŠEG DOBA

Bismillahi, ve sellatu ve selamu ala resulina Muhammedin ve ala alihi ve sahbihi edžemin.

 Zbog tendencije stalnog rasta napada na određenu grupu muslimana koji su odlučili da se suprotstave svim devijacijama u društvu kao i nekim iskrivljenim stvarima kod pripadnika IZ-a BiH pa i nekim tzv.selefijama. Mi, muslimani kojima je stalo do jedinstva i do istine započinjemo ovaj odgovor i negiramo svaki zlonamjeran pokušaj da se ta grupa izbaci iz ummeta Muhammeda s.a.v.s. bilo od strane IZ-a BiH-a ili tzv.selefija.

Od prije nekog vremena naša javnost je isprepadana nekakvim tekfircima ili neoharidžijama koji su pustili svoje korijene u Beču a vođa im je izvjesni Ebu Muhammed, Nedžad Balkan, koji je kao bivši bokser napustio studije u Arapskom svijetu zbog neslaganja sa profesorima u temeljnim stvarima vjere, kako on to voli reći u usuli dinu i tevhidu. Zbog njegovog tvrdog stava prema drugim grupama muslimana i proglašavanja kjafirom skoro svakog ko se s njim ne slaže on i njegov džemat prozvani su od strane nekih ''tekfir džematom''. Sve bi bilo dobro da je na tome i ostalo, međutim, zbog širenja njegovih pristalica i sljedbenika među omladinom epitet ''tekfirac'' su dobili i neki ljudi koji s tim nemaju veze niti tome pozivaju, čak što više odvraćaju od pretjeranog tekfira, za koji kažu oni, može odvesti čak i u kufr (nevjerstvo). Ti ljudi koji su nepravedno optuženi da su tekfirci i pripadnici spornog džemata iz Beča, jesu nekada bili s tim čovjekom u kontaktu (Nedžadom Balkanom) s njim surađivali u da'vi, štampali knjige, kasete, cd-ove i slično ali samim nastupom Nedžada Balkana i ''promjenom'' njegove akide te veze pucaju još negdje od 2005. godine kada mu se suprotstavljaju Hafiz Muhammed Porča i šejh Nusret Imamović.

Džemat u Beču osniva on (Nedžad Balkan) samostalno odvajajući se i sebe i svoje nazivajući Muvehidima (jednobošcima) koji su jedini na pravom putu i napušta dotadašnji autoritet jordanskog šejha Ebu Muhammeda el-Makdisija a uzima novog izvjesnog šejha Ebu Merjem koji je porijeklom je iz Kuvajta.

Zbog tog dijapazona i razlaza između uvjerenja Hafiza Porče i Nusreta Imamovića na jednoj i Nedžada Balkana na drugoj dolazi do stalnih sukoba i prepucavanja između te dvije grupe. Čak su neki od Nedžadovih sljedbenika vidjevši da njihova shvaćanja islama ne prolaze kod masa, pokušali da kod šejha Nusreta Imamovića potraže potvrdu svojih vjerovanja putujući čak i do Maoče. Ali šejh Nusret ih je prozreo i na vrijeme upozorio ljude, pa čak neke istjerao iz sela kako nam to pripovijeda Hafiz Jusuf Barčić r.h.m.

Sve bi bilo dobro da se od tada ne pojavljuje nova grupacija daija među selefijama koji se obrušavaju na muslimane Maoče i samog šejha Nusreta Imamovića nazivajući ga tekfircem i haridžijom jer se ''odvaja '' od zajednice muslimana praveći mesdžide po Bosni. Međutim, ovo je neispravno tj.nekog optužiti da se odvaja od ''zajednice'' muslimana tako što traži da se u džamijama klanja po sunnetu i govori o sunnetu da se ukinu novotarije i k tome ga još optužiti da je zbog toga haridžija (onaj koji se odvaja). A zašto, u narednim redovima ćemo inšaallah pojasniti.

Da bi shvatili ovo moramo prvo definisati riječ šta je to iko je to džemaat muslimana (zajednica) od kog se ne smijemo odvajati i definisati riječ džemat novotara od kog se obaveza odvojiti.

U periodu islamske države počevši od halife ebu Bekra pa do zadnjeg Osmanskog sultana svaki musliman je morao biti uz zajednicu muslimana koju je predstavljao halifa pa makar ponekad halifa i skrenuo s puta ehli-sunneta.

Osnova je bila zajedništvo muslimana oko halife i halifata u borbi protiv zajedničkih neprijatelja. Međutim dolaskom 1924.god. i nestankom hilafeta muslimani su dužni da se organizuju po slijedećem receptu, a to je da džemaat prave na jasnim temeljima kur'ana i sunneta i da postavljaju takve imame koji će ukidati novotarije i slijediti ono najsigurnije i najjasnije iz Allahove knjige i sunneta Poslanika, s.a.v.s.

I to je džemaat od kog se muslimani ne smiju podvajati, a sve drugo su džemati muslimana od koji se obaveza odvojiti ako ih nakon više godina ne možemo promijeniti a pogotovo ako nam imami u tim džematima brane prakticiranje sunneta ili ga guše na razne načine. Naravno, s jasnom razlikom, da, ako se i odvojimo od tih novotarskih džemata to ne znači da prestaje naša obaveza da ih pozivamo sunnetu ili da surađujemo s njima u stvarima koji su opće dobro za muslimane.

Bilo kako bilo, džemaat (zajednica) muslimana od kojeg se haram odvojiti je džemaat zasnovan na jasnim temeljima kur'ana i sunneta, bez natruha novotarije, ili pozivanja novotariji pa bio on u vlasništvu IZ-a BiH-a ili nekog drugog to nije važno. Međutim, jasno je svakom ko imalo poznaje sunnet Poslanika a.s, da IZ BiH-a nema taj epitet džemaata kur'ana i sunneta jer oni i sami u svom štatutu kažu da se pored Kur'ana, sunneta, hanefi mezheba obraćaju i na tradiciju bošnjaka ne obraćajući pažnju da li je ta tradicija ispravna ili ne. Sama IZ BiH-a često u pisanju svojim imama ili profesora naglašava da islamska tradicija bošnjaka je jedina ispravna na ovim prostorima i da svako drugo prakticiranje islama je neprihvaćeno i unaprijed osuđeno na propast. Islamska tradicija bošnjaka je, naravno, puna bid'ata i neispravnih stvari od kojih su najveće: Ajvatovica, Dovišta, podrška sufijama i novotarima, naplaćivanje učenja kur'ana, naplaćivanje bilo kojeg vjerskog posla, davanje prednosti tradiciji nad sunnetom, podučavanje ljudi djelu vjere i necitiranje ajeta i hadisa koji se suprostavljaju njihovom štatutu itd…

 

Pa sad BRAĆO DAIJE recite je li se grijeh ili obaveza odvojiti od ovakvih džemata i sveukupne IZ-a BiH-a ili je to obaveza svakog svjesnog muslimana? PITAM JA VAS!!!

Znate vi odgovor…

Recite mi i dajte jasne dokaze po čemu su oni to (IZ) džemat muslimana od kog se haram odvojiti?

Znate vi odgovor…

Kakve veze ima to što će neko napraviti mesdžide kojima će pozivati sunnetu ako oni nisu u vlasništvu IZ-a BiH-a?

Znate vi odgovor…

Kakve veze ima to što ti mesdžidi niču u privatnim objektima jer kao što znamo IZ-a BiH-a još nijednom tzv.selefijskom daiji nije dala imamet nad nekom džamijom?

Znate vi odgovor…

Pogledajte stanje muslimana u džamijama i njihovo znanje a pogledajte stanje muslimana u mesdžidima i njihovo znanje, ima li razlike?

Znate vi odgovor…

 

Ovo vi BRAĆO DAIJE dobro znate i sami bi osnovali mesdžide sunneta samo kada na vas niko ne bi upro prstom. Ali preče vam je da se Allaha bojite i da prestanete izvraćati dokaze kao i stvarno stanje.

BOJTE SE ALLAHA; PRESTANITE!!!

 

AKO NEĆETE DA POMOGNETE VAŠU BRAĆU ONDA IM NE ODMAŽITE JER TAKO POMAŽETE NEPRIJATELJE ISLAMA!!!


01.09.2010.

''ČUVARI'' TRADICIJE '' BOSANSKOG ISLAMA''

''ČUVARI'' TRADICIJE '' BOSANSKOG ISLAMA''

 

 

Bismillahir-rahmanir-rahim

 

           

            Ono što je karakteristično za Bosnu a pogotovo Bošnjački narod u zadnjih 600 godina jeste praktikovanje Islama. Međutim, u zadnjih stotinjak godina pojavila se jedna ružna stvar, koja, kako vrijeme prolazi sve više i više uzima maha. A to je džahilijjet – neznanje koje se ponekad manifestira umjereno ali većinom je to ozbiljna, nadasve raširena stvar među našim narodom. Da stvar bude još gora, oni koji bi trebali to neznanje suzbijati selektivno i planski, ustvari su njegovi najveći nosioci. Pored mnogih hodža  koji su ogrezli u neznanju imamo u zadnje vrijeme razne intelektualce, profesore i muallime kao vođe džahilijjeta  - neznanja na ovim prostorima. Oni su sebi dali zadaću i epitet – ČUVARI TRADICIJE BOSANSKOG ISLAMA. Unatoč novim kretanjima širom islamskog svijeta ova njihova lahkomislenost i lažna propaganda samo pogoršava stvar na terenu, zbunjuje ljude i izrađa novu viziju ''Bošnjačkog islama'' kao jedinog ispravnog. Pogrešna metoda ''čuvara tradicije bosanskog islama'' (u daljem tekstu Čuvari) sadržan je u činjenici da niko od nekadašnjih Bosanskih alima (učenjaka) nije govorio o nekakvoj posebnosti ''Bosanskog islama'' niti je pozivao tome ili čak da je branio i čuvao takvo nešto. Ono što možemo zaključiti iz vjerskih i historijskih knjiga iz Osmanskog perioda je da su Alimi Bosne podučavali Islamu, Kur'anu, sunnetu i razumijevanju nekih islamskih nauka kroz Ehli-sunnetski pravac i hanefijski mezheb (školu). Pa čak i oni ekstremniji od Derviških redova nisu uzimali niti podučavali pravac nepostojećeg ''Bosanskog islama''

            Ova pojava, zvana ''Bosanski islam'' je novijeg datuma i datira od ratnih i post-ratnih vremena (1992-1995), a nastala je zbog gubljenja ispravnog islamskog znanja  kao  i dolaskom i širenjem drugih mezheba i pravaca u BiH-a s početka 90-tih godina prošlog vijeka. Najzad, ono što je potaklo ovu pojavu je i to da svijest ovih ljudi – samozvanih ''Čuvara'' nije sazrila u ispravnoj islamskoj toleranciji prema drugom i drugačijem kao i prema etici neslaganja koju islam propovijeda. Čuvari su u novopridošlim idejama vidjeli samo opasnost po Islamsku zajednicu, Bošnjake i Hanefijski mezheb, ali stvarna pozadina tog ''straha'' je materijalna korist i želja za vlašću. Kao što je poznato mnoge hodže su se ''uhljebile'' i dobro žive na račun vjere, a ove novopridošle ideje koje se šire u Bosni pozivaju ostavljanju tog života i pozivaju životu za vjeru i muslimane. Čuvari ova novopridošla shvatanja pripisuju Hanbelijskom mezhebu i selefijskom pokretu a oni ekstremniji izmišljaju naziv ''Vehabije'', pa onda to spretno tumače običnom svijetu i predstavljajući ih kao ''sektu'' i  ''opasnost'' koje se treba kloniti.

Uzalud su bila pozivanja savjesnijih imama, hodža i profesora da se te ljude treba uvrstiti među članove IZ-a i dati ima prava koja im Islam daje,  a to je da se učenijima dozvoli da budu imami u nekim džamijama ili da budu predavači na islamskim školskim ustanovama  propovijedajući slobodno i taj način razumijevanja islama. Poznato je da je ovaj način razumijevanja islama bio stran Bošnjacima sve do devedesetih godina 20.vijeka.

Samozvani Čuvari su čak otišli i korak dalje u negiranju ispravnosti novopridošle vizije Islama pa su pored verbalnih optužbi i laganja po medijima počeli u skorije vrijeme da koriste i policijske metode od kojih su najčešće prijave policiji zbog ''uznemiravanja'' a ustvari se radi o sitnim raspravama na temu islama gdje Čuvari u nedostatku dokaza posežu za ovom metodom. Od onih koji su najviše trpjeli ispade Čuvara bio je i naš Rehmetli hfz. Jusuf Barčić jer se ''usudio''  javno suprotstaviti Čuvarima što je i na kraju platio glavom.

Poslije Barčića dolaze na red mnoge druge daije – misionari novopridošlog shvatanja islama (u daljem tekstu sunnetlije) koji su na ovaj ili onaj način opovrgnuti, raznim pritiscima izloženi, gdje se nije štedilo  na metodama od kojih su najdraže Čuvarima: ucjena i prijetnja. Poslije toga na one koji se nisu uplašili ucjene i prijetnje slijedila su laganja što je redovno završavalo hapšenjem ili bar privođenjem. Time se pokušavalo ugasiti sve glasnije i jače širenje sunnetlijske ideje među Bošnjacima koja je ''opasnost'' po ugled Čuvara jer onda gube mnoge materijalne koristi a  koje su izmislili kao dio Islama.

 

Koji je poziv sunnetlijske ideje?

 

Poziv te ideje ogleda se u slijeđenju Kur'ana, sunneta (Poslanikovog s.a.v.s. života i prakse), tumačenje i shvatanje islama po ugledu na prve tri generacije muslimana, Ashabe, tabiine i tabitabiine za koje je sam Muhammed, a.s. rekao da su najbolje generacije muslimana ikada, zatim ostavljanje svih novina u vjeri i novotarija kao i prestanak plaćanja vjerskih usluga poput učenja kur'ana, džennaza i slično. Zatim osnivanje islamske zajednice na ovim temeljima i veća angažiranost na osvješćivanju bošnjaka a i  drugih naroda i povezivanje sa drugim muslimanskim narodima, mezhebima i pravcima a sve u svrhu saradnje na dobru i čestitosti.

 

Ali baš je u tom ''grijeh'' sunnetlija.

Čuvarima nije u cilju ovakvo shvatanje islama jer onda im nestade fotelja i materijalne koristi kao i ugleda među svijetom a ponajviše lagodnog života bez muke i ''uhljebljavanja'' u institucijama.

Nevolja koja je pogodila sunnetlije je mnogostruka a ponajviše se odnosi na hapšenja, laganja, ucjene i prijetnje što je i dijelom urodilo plodom pa su mnoge sunnetlije poklekli i otpali od ideje i pravca Poslanika, s.a.v.s. a neki su čak postali tajni špijuni i saveznici Čuvarima dok su javno ''ostali'' na pravcu sunnetlija.

Proizvod ovih tajnih sluga Čuvara je da među sunnetlijama ima pripadnika sekte Haridžija ili tekfir-džemata a koja kao što je poznato sve muslimane koji se ne slažu s njima proglašava nevjernicima i dozvoljava njihovu krv. U prilog tome ide i pojava grupice koja zaista postoji u Beču (Austrija) koja u mnogome podsjeća na haridžije ili tekfir-džemat. Vođa ovih ljudi je izvjesni Nedžad Balkan zvani Ebu Muhammed. Ovu pojavu su slugani Čuvara iskoristili da sve ostale neposlušnike okarakterišu kao nove haridžije i pripadnike tekfir-džemata na koje su lagali tako žestoko da bi se i sami Čuvari postidjeli od onoga što su izrekli o mnogim daijama i muslimanima. Iako Nedžad Balkan i njegovi sljedbenici egzistiraju među Bošnjacima sunnetlijama i vrbuju ih u svoje redove zna se da nisu imali većeg uspjeha na tom polju ali to nije zaustavilo Čuvare i njihove sluge da svakog sunnetliju neposlušnika pripišu toj skupini. Što je naravno rezultiralo revoltom a i reakcijom policijskih organa a sve po nagovoru Čuvara i slugana da su oni opasnost ne samo po IZ-e već i po državu BiH-a. Što je i dokazala nedavna policijska akcija u Maoči i u drugim mjestima.

Čuvari zajedno sa svojim slugama ne prežu ni od čega da bi obranili nešto što ne postoji a to je nekakav ''Bosanski islam'' i ''Islamska tradicija Bošnjaka'' kao što ne postoji nešto ili neko ko se zove ''Vehabija''. Bosanska mora je tek počela ali nekada more pređu u lijepe i ugodne snove. Allah je svemoćan i On okreće ljudska srca pa možda okrene i bošnjake da shvate da ima sunnetlije nisu neprijatelji već su im neprijatelji Čuvari koji im izbijaju teško zarađeni novac iz džepa a sve pod izgovorom ''vjerske usluge''. Od nedavno se nazire zora (sahva) mnogih Bošnjaka koji su prihvatili sunnetlijske ideje i pravac ali i mnoge druge Bošnjake koji nisu od tog pravca ali su na strani sunnetlija. Čuvari su pretjerali a bošnjački narod ne voli kada ga neko laže i još k tome koristi vjeru da bi prikrio svoje pogrešne postupke. Bošnjaci su ponosan narod ali također nisu dovoljno upućeni u islamske nauke i sve dok ne budu ispravno educirani i poučeni biće laka meta za mnoge samozvane Čuvare, koji čuvaju nešto čega nema. Allah neka je na pomoći u ovim teškim danima….amin

 

13.07.2010.

BOMBAŠKE NAPADE IZVODI NEUPUĆENA I ZALUTALA OMLADINA 3.dio

BOMBAŠKE NAPADE IZVODI NEUPUĆENA I ZALUTALA OMLADINA 3.dio

Autor: Šejh Husejn Mahmud

4. ''Među žrtvama je bilo nevinih muslimana, nedužnih, bez ikakve krivice ''

Čovjek zvani Ibn Tejmijje (čuo sam da ga neki zovu šejhul-islam) je jednom rekao:

''A učenjaci su saglasni da, ako se nevjernička vojska opaše koristeći zarobljene muslimane koji su u njihovim rukama kao živi štit, a postoji opasnost za ostatak muslimana ukoliko se neprijatelj ne napadne – onda je dozvoljeno napasti ih, čak i ako će to voditi do ubijanja muslimana koji su korišteni kao živi štit.'' [1]

I također, drugi čovjek, po imenu Ibn Qāsim je rekao u svojim bilješkama:

''Ako oni koriste muslimane kao štit, onda ih nije dozvoljeno napasti – osim kada postoji strah (da je veća opasnost ako neprijatelj ne bude napadnut). Onda ih je dozvoljeno napasti, ciljajući u neprijatelja. I ne postoji dokaz protiv ovoga (ove dozvoljenosti).'' [2]

Imali ste običaj da nam govorite:

''Obaveza je slijediti učenjake selefa (prvih generacija).''

A sada nam govorite:

''Bacite njihove fetwe o zid, i slijedite ono što vam sada mi govorimo!''?

Zaglibljeni smo i zbunjeni između vas i terorista mudžahida, jer oni izjavljuju da je obaveza slijediti selefe u pitanjima džihada!

Ali, ni nismo sa ovim teroristima – mi smo sa vama; mi znamo da nije dozvoljeno ubiti muslimana. Također znamo da je to jedan od najvećih zločina i grijeha...

Ali da li biste se složili sa nama ako bismo rekli da je dozvoljeno ubiti samo nevjernike zapadnjake? A ako kažete da su oni civili i da nije dozvoljeno ubijati cvile...

Onda, biste li se složili sa nama ako bismo rekli da je dozvoljeno ubiti samo američke trupe smještene na Arapskom Poluotoku, zbog njihovog zločina ubijanja muslimana i okupiranja islamskih zemalja?

Mogli biste reći da bi eksplozije i bombaški napadi ipak mogli dovesti do smrti nedužnih muslimana... A šta onda ako bismo se mi složili da ne upotrebljavamo nikakve eksplozive niti bombe? Šta ako bismo legli i u zasjedi ih čekali, da ih likvidiramo pojedinačno? Na ovaj način, nikakva šteta se ne bi desila nijednom muslimanu!

Pa, molimo vas, dajte nam bar jednu fetwu ili pola fetwe, ili makar četvrt fetwe u kojoj stoji da je barem dozvoljeno ubiti neprijateljskog agresora, za koje su se drevni učenjaci, selefi, kolektivno složili da je wadžib (obaveza) boriti se protiv njih! [3]

Molimo vas, dajte nam fetwu, Allah vas nagradio! Ili barem dajte nam fetwu koja govori da je haram (zabranjeno) ubijati agresorske američke vojnike – da bismo mi i cijeli svijet konačno mogli predahnuti!

5. ''Ove operacije pomažu nevjernicima protiv nas, i daju im opravdanja da se miješaju u naše unutrašnje poslove, da guše i spriječavaju da'wu i nanose štetu da'ijama''

A ovo je još i više zbunjujuće!

Mi smo mislili da su ovi nevjernici oduvijek pokušavali miješati se u naše unutrašnje poslove – u posljednjih 14 stoljeća! I prije New Yorka i Washingtona... prije bombaških napada u Rijadu i Hobaru... prije okupacije Palestine, Arapskog Poluotoka i Afganistana... Čak od kada je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, zasnovao prvo islamsko društvo u svojoj Medini! Pa, šta se to promijenilo od tada?

Mislili smo da se ovi nevjernici nikada neće prestati boriti protiv nas, sve dok nas ne odvrate od naše vjere, ako budu mogli, bez obzira borili se mi protiv njih ili ne! [4] Kako smo samo glupi bili!

Mislili smo da ovi nevjernici nikada neće biti zadovoljni nama, sve dok ne budemo slijedili njihovu vjeru, bez obzira dizali ih mi u vazduh ili ne! [5] Kako smo samo obmanuti bili!

Mislili smo ovi nevjernici oduvijek troše svoje imetke da odvraćaju ljude sa Allahovog puta, bez obzira čekali ih mi u zasjedi ili ne! [6] Kako smo samo neupućeni bili!

Mislili smo da ovi nevjernici neće oklijevati da daju sve od sebe da nas upropaste, i da nikad neće prestati boriti se protiv naše vjere, bez obzira vodili mi džihad protiv njih ili ne! [7]

O, Allahov Poslaniče! Ne napadaj karavane Qurejšija, jer će oni to iskoristiti kao izgovor da uzvrate na napad!

O, Allahov Poslaniče! Ne bori se protiv mušrika na Arapskom Poluotoku, jer će se se svi oni ujediniti u rat protiv nas! [8] 

O, Allahov Poslaniče! Ne sakupljaj svoje borce protiv bizantijskog cara, jer ako bizantijski car sakupi svoju vojsku protiv nas – mi onda nemamo nikakve šanse protiv njegove vojske!

Ne, već bi o ovome trebalo voditi diskusije i intelektualne debate, i voditi džihad perom i jezikom, a ne sabljom i zubima!

O, Allahov Poslaniče! Ne šalji vojsku Usame ibn Zejda!

O, halifo Allahovog Poslanika! Ne šalji vojsku Usame ibn Zejda! Samo ćeš dati Bizantincima opravdanje da nas napadnu, a mi smo ništa u poređenju sa Bizantincima. Vidi nas... a vidi Bizantince!

O, halifo Allahovog Poslanika! Pa šta ako su se Arapi vratili u nevjerovanje? Ostani u Medini, ne idi za njima da ih ubijaš. Ne, već ih pozivaj u islam blago i popustljivo, jer smo mi slabi ovih dana! Pa šta ako oni ne daju zekat? Na posljetku, oni i dalje klanjaju namaz! [9]

O, halifo Allahovog Poslanika! Ne bori se protiv svjetske super-sile, jer muslimani nemaju šanse protiv njih! Ne, već bi ih trebalo pozivati u islam kroz forume, diskusije, predavanja, debate, lekcije i drugim različitim dostupnim sredstvima.

Zaista, kako smo samo bili slijepi!

Mi smo neupućena zavedena omladina – mi ne vagamo svoja djela niti svoje riječi, i mi nestrpljivo srljamo u sve što radimo! Mi se želimo boriti protiv svih mušrika kao što se svi oni bore protiv svih nas! [10]

SubhanAllah!

U kakvo smo se neznanje utopili! Svaki put kada smo začuli vrisak ili čuje za napredovanje ka neprijatelju, žurili smo ka njemu, tražeći smrt! [11] Šta smo mi mislili?

Svaki put kad bi nevjernici ubili našu braću, uništavali naše mesdžide i okupirali naše zemlje, mi smo se borili protiv njih! [12]

Pa šta ako Židovi i kršćani (1) ne vjeruju u Allaha, (2) niti u onaj svijet, (3) niti smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju, (4) niti ispovijedaju istinsku vjeru? To je njihovo pravo, i to nas ne treba da zanima! [13]

Gdje su pravo na mišljenje i sloboda? Otkud ova zaostalost?

Išli smo u boj, bogati i siromašni, zdravi i bolesni, u opasnosti i bezbjednosti! [14] Mislili smo da ostvarujemo vrhunac islama kroz džihad! [15] Kako smo samo neupućeni bili! SubhanAllah!

Bacali smo sami sebe u propast, bez imalo razmišljanja ili sagledavanja posljedica! [16]

Džihad!!! Džihad!!! Džihad!!!

Zar ne razumijemo ništa drugo osim džihada?

Pa šta ako su neprijatelji upali u naše posjede, oteli naše zemlje, ohalalili sebi naše bogatstvo i čast i ismijali našu vjeru? Pa šta?! Zar ne postoje načini da se iznađu druga rješenja osim džihada?!

Zašto ne učimo od onih koji sjede [17], koji su odgovorili pozivu intelektualnosti i napustili džihad, i koji sjede dok rade na razvijanju zemlje, pozivajući svojoj kulturi pokornosti i bezbjednosti?!

Šta mi imamo sa ovim stvarima, poput prašine, rāna, smrti, sablji i kopalja? Šta je sa nama i sa ovom žudnjom za penjanjem na vrhove planina i borbom protiv svih?!

Izgleda da mi ne razumijemo ništa drugo, osim udaranja po vratovima [18], ubijanja [19] i terorisanja! [20]

Zašto mi ne postanemo milostivi prema nevjernicima [21], i ponizimo se njima, kako bi oni mogli postati muslimani? [22]

Zašto se mi ne uključimo u trgovinu, poslove izgradnje i poljoprivredu – i prestanemo govoriti o džihadu?

I da li je ovo uopšte vrijeme za džihad!?!? Mi smo u 21. vijeku!!! Ovo je doba interneta i svemirskih istraživanja! Šta je sa nama i sa ovim džihadom!?

O, SKUPINO UČENJAKA! SPASITE NAS OVE ZABLUDE...!!!

O, Allahu! Nadahni omladinu ovog ummeta ispravnošću i pravednošću.

 



[1] “Medžmu’ul-fetawa”, 28. tom, 546. str. i 20. tom, 52. str.

[2] “El-Hašijja ‘ala er-Rewdh”, 4. tom, 271. str.

[3] Šejhul-islam Ibn Tejmijje je rekao: “Prva obaveza poslije imana je odbijanje neprijateljskog agresora koji juriša na vjeru i dunjalučke stvari” (“El-Fetawa el-Kubra”, 4/608.)

[4] Molimo vas, naučite nas pravom načinu da učinimo tahrif (iskrivljavanje) 217. ajeta sure el-Beqare: “I oni će se neprestano boriti protiv vas, da vas odvrate od vaše vjere, ako budi mogli.”

[5] Molimo vas, naučite nas pravom načinu da učinimo tahrif 120. ajeta sure el-Beqare: “I neće tobom biti zadovoljni ni Jevreji ni kršćani, sve dok ne primiš njihovu vjeru.”

[6] Molimo vas, naučite nas pravom načinu da učinimo tahrif 36. ajeta sure el-Enfal: “Oni koji ne vjeruju troše imanja svoja da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih, sigurno, utrošiti, zatim će, zbog toga, žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u Džehennem će biti potjerani”

[7] Molimo vas, naučite nas pravom načinu da učinimo tahrif 118. ajeta sure Ali Imran: “O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate.”

[8] Molimo vas, naučite nas pravom načinu da učinimo tahrif 172. i 173. ajeta sure Ali ’Imran: ‘’One koji su se Allahu i Poslaniku i nakon zadobijenih rana odazvali, one između njih, koji su dobro činili i bogobojazni bili - čeka velika nagrada; one kojima je, kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!" - to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: "Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!"’’

[9] Kao što je Omer rekao Ebu Bekru, Allah obojicom bio zadovoljan: “Zar ćeš se boriti protiv ljudi iako je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: ‘Poslat sam da se borim protiv ljudi, sve dok ne posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, i dok ne počnu klanjati namaz i davati zekat. Pa, kada to učine, od mene su sačuvali svoju krv i svoje imetke, osim kada to pravo islama zahtijeva’ ?” Pa mu je Ebu Bekr odgovorio: “Zaista je zekat od tih pravā islama. I kunem se Allahom, ako budu odbili da mi daju zekat koji su davali Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi we sellem, zekata koliko vrijedi povodac od deve, ja ću se boriti protiv njih jer to ne daju.” Vidi “Sahih Buhari”, “Kitab Istitābah el-Murtedīn”.

[10] Molimo vas, naučite nas pravom načinu da učinimo tahrif 36. ajeta sure et-Tewbe: ”I borite se protiv svih mnogobožaca, kao što se oni svi bore protiv vas.”

[11] Molimo vas, naučite nas pravom načinu da pobijemo hadis koji je Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan njime, prenio od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem: ’’Od najboljih stvorenja je čovjek, koji se drži za uzde svoga konja, dok je na njegovim leđima na Allahovom putu; kad god čuje krik (borbe) ili čuje za napredovanje ka neprijatelju, on juri tamo, tražeći (želeći) smrt''. Vidi Muslim (3503) i Ibn Madže (3967).

[12] Molimo vas, naučite nas pravom načinu da učinimo tahrif 75. ajeta sure en-Nisa’: ’’A šta je sa vama, pa se ne borite na Allahovom putu za potlačene, za muškarce i žene i djecu, koji uzvikuju: ‘Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada, čiji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko će nam pomoći!’ ’’

[13] Molimo vas, naučite nas pravom načinu da učinimo tahrif 29. ajeta sure et-Tewbe: ’’Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Posalnik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru - sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno.’’

[14] Molimo vas, naučite nas pravom načinu da učinimo tahrif 41. ajeta sure et-Tewbe: ’’Krećite u boj, bili slabi ili snažni, i borite se na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje! To vam je, da znate, bolje!’’

[15] Molimo vas, naučite nas pravom načinu da poreknemo hadis: ‘’Glava svih stvari je islam, njegov stub je namaz, a njegov vrhunac je džihad’’, koji su zabilježili Tirmizi (2541), Ibn Madže (3963) i Ahmed u ‘’Musnedu’’ (21008).

[16] Kada biste bili u stanju da pobijete predaju, koju su zabilježili Ebu Dawud (3/27) i Tirmizi (4/280), a Tirmizi ju je okarakterisao kao vjerodostojnu, u kojoj Eslem ibn ‘Imran prenosi da je, u žestokoj bici protiv Bizantinaca, jedan čovjek od muslimana napao neprijateljske redove, sve dok nije prodro u njih. Ljudi su povikali: ‘’SubhanAllah! Bacio se svojim rukama u propast!’’ Na ovo im je Ebu Ejjub el-Ensari rekao: ’’Mi bolje znamo o tom ajetu, jer je objavljen u našoj sredini. Bili smo u društvu Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, prisustvovali događajima sa njim i pomagali mu. A onda, kada se islam proširio i prevladao, ensarije su se okupili jednog dana i rekli: ''Allah nas je počastvovao druženjem sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi we sellem, dok se islam nije proširio i njegovih sljedbenika postalo mnogo. Zavoljeli smo ga više od naših familija, imetaka i djece, ali je sada rat završen, pa ćemo se mi vratiti našim ženama i djeci i ostati sa njima.'' Tada je objavljen ajet: ''I trošite na Allahovom putu, i ne bacajte sami sebe svojim rukama u propast!'' (sura el-Beqare, 195. ajet), pobijajući ono što smo govorili. Dakle, propast leži u nečijem ostajanju sa svojom familijom i imetkom i napuštanju džihada.'' Ebu Ejjub je ostao ustrajan sve dok nije ubijen i zakopan pod zidinama Konstantinopolja.

[17] Molimo vas, naučite nas pravom načinu da učinimo tahrif 95. i 96. ajeta sure en-Nisa’: ’’Vjernici koji se ne bore - osim onih koji su za borbu nesposobni - nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i životima svojim. One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obećava lijepu nagradu. Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu, počasti od Sebe i oprost i milost. - Allah prašta i samilostan je.’’

[18] Molimo vas, naučite nas pravom načinu da učinimo tahrif 4. ajeta sure Muhammed: ’’Kada se u borbi s nevjernicima sretnete po šijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite.’’

[19] Molimo vas, naučite nas pravom načinu da učinimo tahrif 5. ajeta sure et-Tewbe: ’’Ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakome prolazu dočekujte!’’

[20] Molimo vas, naučite nas pravom načinu da učinimo tahrif 60. ajeta sure el-Enfal:  ’’I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time terorisali Allahove i vaše neprijatelje.’’

[21] Molimo vas, naučite nas pravom načinu da učinimo tahrif 29. ajeta sure el-Feth: ’’Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom.’’

[22] Molimo vas, naučite nas pravom načinu da učinimo tahrif 54. ajeta sure el-Ma’ide: ’’O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne - pa, Allah će, sigurno, mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće - a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.’’

 

13.07.2010.

Bombaške napade izvodi neupućena i zalutala omladina I.dio

Bombaške napade izvodi neupućena i zalutala omladina I.dio

Subota, 03 Srpanj 2010 17:32 Admin313

 

BOMBAŠKE NAPADE IZVODI NEUPUĆENA I ZALUTALA OMLADINA

Autor: Šejh Husejn Mahmud,Allah ga sačuvao!

Neka je hvaljen Allah i neka je salawat i selam na Njegovog Poslanika.

A potom:

 

Pročitao sam većinu fetwi koje su izdate od strane učenjaka, da'ija i studenata znanja – znanih i neznanih – u pogledu bombaških napada (koji su se desili na Arapskom Pokuotoku) i njihov hukm (propis) u šeri'atu.

I vidio sam da su sve one zasnovane na istim argumentima, od kojih su najvažniji:

1. da su oni koji su izveli ove bombaške napade neupućena zavedena omladina.

2. da je zemlja u kojoj su se odigrali ovi napadi muslimanska zemlja.

3. da su oni koji su ciljani bili ehlul-emān [1], ehludh-dhimme [2] i ehlul-hudnah [3].

4. da je među žrtvama bilo nevinih muslimana, nedužnih, bez ikakve krivice.

5. da ove operacije pomažu nevjernicima protiv nas, i da im daju opravdanje da se miješaju u naše unutrašnje stvari, da guše i spriječavaju da'wu i da nanose štetu da'ijama.

Ovo su najvažniji argumenti na kojima su zasnovane ove fetwe; one su objavljene u različitim magazinima, dnevnim novinama, na forumima i web-sajtovima, da obavijeste neupućenu zavedenu omladinu da se vrati na pravi put, da bi se spriječilo prolivanje nedužne krvi i da bi čovječanstvo moglo sačuvati svoje živote i imetke.

I nama nije ostala duga opcija, osim da se pokorimo ovim fetwama – jer, zaista, mi nismo poznati učenjaci, niti znameniti studenti znanja.

Pa ipak, ove fetwe su nam pričinile neke poteškoće – obzirom da se suprotstavljaju nekima od stvari koje su nas učili isti ljudi koji su izdali te fetwe; i obzirom da se te fetwe također suprotstavljaju mišljenjima drevnih učenjaka, citiranih u tim istim fetwama.

A mi smo pročitali Allahovu Knjigu (našli smo par mushafa) i također pročitali neke od hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem – i našli smo da oni nisu u skladu sa našim razumijevanjem ovih fetwi. I upravo iz ovog razloga, mi ovdje spominjemo neka od pitanja, koja su izazvala našu zabunu; i možda će Allah inspirisati nekog od učenjaka da nam razjasni ova pitanja, da otkloni naše sumnje i nesporazume koji su prodrli u naše mozgove i srca, usled naše gluposti i pomanjkanja šeri'atskog znanja...

1. Da su oni koji su izveli ove bombaške napade neupućena zavedena omladina.

Mi pitamo: Odakle vam to da su ovi napadi izvedeni od strane muslimanske omladine? Da li je iko od njih došao i rekao vam da su oni zapravo ti koji su izveli ove akcije?

Zar nas vi niste učili da je dio našeg šeri'ata da optužba ne može postojati bez ikakvog dokaza krivice? Iz kojeg ste razloga uperili svoje optužujuće prste protiv muslimanske omladine, bez ikakvog dokaza da njima potkrijepite ove svoje tvrdnje? Ili je ovaj način optuživanja dozvoljen u našem šeri'atu? Molimo vas, razjasnite nam ovo i neka vas Allah nagradi!

Mi ne kažemo da mudžahidi nisu izveli ove napade – niti smo sigurni da oni to nisu; ali pitanje ostaje: Odakle ste otkrili da su to zaista oni? Jeste li to saznali sa CNN-a, ili sa arapske informativne mreže – čija situacija vam je vrlo dobro poznata, kojom također upravlja režim, čije stanje nije nepoznato nijednoj jedinoj osobi! Zar Allah Uzvišeni nije rekao:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِنْ جَاءَكُمْ فَاسِقٌ بِنَبَإٍ فَتَبَيَّنُوا أَنْ تُصِيبُوا قَوْمًا بِجَهَالَةٍ فَتُصْبِحُوا عَلَىٰ مَا فَعَلْتُمْ نَادِمِينَ [٤٩:٦

''O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.'' [4]

 

Pa, da li ste provjerili svoje vijesti prije nego što ste naštetili mudžahidima ovim tvrdnjama?

I tražimo od vas, o uvaženi učenjaci, molimo vas da nam razjasnite, koristeći šeri'atski zasnovane dokaze da su mudžahidi (ili ova ''omladina'') – neupućeni devijanti, kako mi ne bismo bili obmanuti od strane njih i njihove ''džihadske'' ideologije.

I kako bi samo divno bilo kada bi makar jedan od ovih TV kanala organizovao debatu ili raspravu između učenjaka i nekih od mudžahida unutar zatvorene i bezbjedne prostorije, u gradu Mekke ili Medine (kako Amerikanci ne bi bili u stanju da ih uhapse, pošto Amerikancima – barem kako nam se govori – nije dozvoljeno da uđu u ova dva sveta grada); i sigurno, ovo će se desiti samo nakon što ''islamski, pravedni, čisti Welijul-Emr'' dā svoju dozvolu. A tada, nakon debate i diskusije, da mudžahidi mogu otići i sigurno i bezbjedno se vratiti u svoja mjesta i na svoje položaje – poput Amerikanaca ili nekih za koje ste vi rekli da su ehlul-emān, koje nije dozvoljeno ni pipnuti, da bi mogli čuti Allahove riječi – i onda otpratite ove Amerikance na mjesto bezbjedno i pouzdano. [5]

Slično ovome, u ovoj debati, neka ovi mudžahidi čuju Allahove riječi, a onda ih otpremite na bezbjedno mjesto. Allah vam, a i nama, dao sposobnost da učinimo svako djelo pravednosti!

2. ''Zemlja u kojoj su se zbili ovi napadi je muslimanska zemlja''

I ovo je također kod nas izazvalo zbunjenost! Jer, mi zbilja nismo pametni – mi ništa od ovoga ne možemo shvatiti niti razumijeti, niti naši umovi imaju sposobnosti da izvrše pravo rezonovanje, niti da istraže ove zamršene stvari!

Je li Afganistan muslimanska zemlja?

Je li Čečenija muslimanska zemlja?

Je li Palestina muslimanska zemlja?

Je li Kašmir muslimanska zemlja?

Je li Istočni Turkistan muslimanska zemlja?

Je li Bosna muslimanska zemlja?

Jer, zaista ste vi izdavali fetwe govoreći da je dozvoljeno koristiti bombe i eksplozije u ovim zemljama i to ste nazvali džihadom. Pa, šta je sa ovom zemljom (Arapskim Poluotokom), pa ona nije kao njene sestre???

Zašto se ratovanje izvan Arapskog Poluotoka smatra džihadom, i zašto se nenamjerno ubijanje muslimanskih civila (do koga ponekad nenamjeravano dođe) na drugim mjestima, mimo Arapskog Poluotoka, također smatra džihadom? I dizanje zgrada u zrak na drugim mjestima, mimo Arapskog Poluotoka, se smatra džihadom? I zašto je borba protiv onih vladara koji su se ujedinili sa nevjernicima smatrana džihadom, sve dok to nije na Arapskom Poluotoku? I borba protiv okupatorskog neprijatelja je smatrana džihadom, osim na Arapskom Poluotoku? Ali, kada se ove stvari dogode na Arapskom Poluotoku, to više nije ''džihad'', već je to tada ''terorizam''?!

Mi smo posmatrali i svojim ograničenim razumima primjetili da:

Režim iz Kabula – ''Karzai'' režim je režim koji izjavljuje da je muslimanski... Režim iz Rijada je također režim koji izjavljuje da je muslimanski!

Režim iz Kabula je pružio svu svoju odanost i savezništvo nevjerničkim Amerikancima... Režim iz Rijada je također pružio svoju odanost i savezništvo nevjerničkim Amerikancima!

Režim iz Kabula vodi rat protiv muslimana i ispravnih reformatora... Režim iz Rijada također vodi rat protiv muslimana i ispravnih reformatora!

Afganistan je koloniziran od strane krstaša... I Arapski Poluotok je koloniziran od strane krstaša – rastućom snagom!

Kabulski režim je uspostavljen od strane Amerikanaca... Režim iz Rijada je uspostavljen od strane Britanaca, a onda su Amerikanci uspostavili svoju vlast u njemu (baš kao u zemljama do nje)!

Kabulski režim vlada zakonom mimo Allahovog zakona u mnogim stvarima... Režim iz Rijada također vlada zakonom mimo Allahovog zakona u mnogim stvarima!

Afganistanski narod poziva na protjerivanje Amerikanaca iz njihove zemlje... Slično, i narod Arapskog Poluotoka poziva na protjerivanje Amerikanaca iz njihovih zemalja!

OSIM što postoji jedna jedina razlika između ove dvije zemlje:

U Afganistanu nema svetih mjesta, koji su oskrnavljeni od strane nevjernika, kao što je to slučaj sa Hidžazom, gdje leže Mekka i Medina... Pa, ako je to ta razlika koja dopušta i čini dozvoljenim produženje nevjerničke okupacije Arapskog Poluotoka – molimo vas, razjasnite nam to, Allah vas nagradio!

Korisna napomena: Spominjanje režima i njihovih osnivača

 

Režimi u Maroku, Alžiru, Tunisu, Libanonu i Siriji su ustvari vlade koje su postavljene nad muslimanima od strane Francuske!

Režimi Omana, Emirata, Kuwaita, Bahreina i Jordana su vlade koje su postavljene od strane Britanije!

Režimi Rijada, Egipta, Qatara i Iraqa (prijašnji, bivši režim) su vlade postavljene od strane Amerike!

Mješoviti režimi: Sudan, zemlja protiv koje su se režimi Rijada i Egipta borili, samo zato što se nije pokorila ciljevima Amerike. Onda Libija... nemamo pojma ko je uopšte doveo na vlast onoga vladara tamo da vlada nad muslimanima!

I zato mi pitamo:

Zašto se borba protiv Rusa smatra ''džihadom''?

I borba protiv Hindusa je ''džihad''?

I protiv Budista u Kini je ''džihad''?

I protiv Srba je ''džihad''?

I protiv Židova je ''džihad''?

I protiv Filipinaca je ''džihad''?

I protiv Eritrejaca je ''džihad''?

I protiv tadžičkih komunista je ''džihad''?

I protiv pripadnika ''Ba'th'' partije je ''džihad''?

Međutim, kada je u pitanju borba protiv Amerikanaca, protiv onih koji su vodeća pokretačka snaga iza svih ovih ratova u kojima se muslimani ubijaju, karakter te borbe se mijenja iz ''džihada'' u ''terorizam''?

Naši ograničeni umovi su nesposobni da ovo razumiju; zato ste dobrodošli da nam ovo rasvjetlite. Allah vas nagradio!



[1] ljudi zaštićeni sporazumom o zaštiti

[2] oni koji plaćaju džizju islamskoj vlasti da bi ostali unutar granica svoje zemlje

[3] pripadnici naroda sa kojim je zaključen ugovor o primirju

[4] sura el-Hudžurat, 6. ajet

[5] “Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega.” (sura et-Tewbe, 6. ajet)

Bombaške napade izvodi neupućena i zalutala omladina II.dio

Nedjelja, 04 Srpanj 2010 21:15 Admin313

 

Autor: Šejh Husejn Mahmud

3. ''Oni koji su ciljani su ehlul-emān, ehludh-dhimme i ehlul-hudnah''

Ovo je još jedna nedoumica koju nismo mogli razriješiti.

 

Što se tiče toga da su oni ehludh-dhimme [1] : Koliko mi znamo, prema onome čemu ste nas vi učili iz knjiga selefa, ehludh-dhimme su ljudi, Židovi i kršćani, koji žive u islamskim zemljama i islamski zakon se primjenjuje na njima... Dakle, nikako ne može biti ehludh-dhimme na Arapskom Poluotoku [2]... Naime, zakoni islama nisu primjenjeni nad Amerikancima (na Arapskom Poluotoku), jer vladari Poluotoka čak ne vladaju njima na prvom mjestu! Pa ipak, ovi nevjernici su udarili sebi temelje svuda po Arapskom Poluotoku. Otkada su to oni postali ehludh-dhimme? Molimo vas, odgovorite nam, Allah vas nagradio!

A u vezi toga da su oni ehlul-hudnah [3] : Tada ste nas učili da su ehlul-hudnah pripadnici onog neprijateljskog naroda sa kojim smo se dogovorili da između nas obustavimo neprijateljstvo i borbu za poznati vremenski period, i da oni ostanu u svojoj zemlji, i da se ne bore protiv muslimana, i da ne pomažu drugima protiv muslimana...

A američke trupe su u muslimanskim zemljama, i ovoga momenta vode nemilosrdan rat protiv muslimana u Iraqu, Afganistanu, Filipinima, Sudanu, Palestini, Čečeniji, Tadžikistanu i Turkistanu – štaviše, na svakom dijelu Zemlje oni predvode međunarodni krstaški pohod protiv islama. Pa, kako je moguće da oni budu ehlul-hudnah?

I također, voljeli bismo znati – koji od ''muslimanskih'' vladara bi bio sposoban da ''vodi mirovne pregovore'' sa Amerikancima (u njihovom krstaškom ratu)? Molimo da nam odgovorite, Allah vas nagradio!

A u vezi toga da su oni ehlul-emān [4] : Onda moramo pitati – Ko im je dao emān (sigurnost)? Je li to onaj vladar, oko čijeg kufra postoji idžma' (konsenzus) učenjaka zbog njegovog muwalāt (savezništva) sa nevjernicima?! [5]

Ili je to onaj vladar, u vezi čijeg kufra postoji idžma' učenjaka zbog njegovog propisivanja zakona mimo Allahovog Zakona?! [6]

Ili je to onaj vladar, u pogledu čijeg kufra postoji idžma' učenjaka zbog njegovog dozvoljavanja (ohalaljivanja) kamate, grijehova, zločina, hereza (otpadništva) i kufra [7] i ovakve odgaja sa fabrikovanim ljudskim zakonima u nastojanju da otkloni islam iz srca muslimana?!

Zaista, ova stvar nas je duboko zaprepastila: Jer mi nikad nismo učili da li bi ovakav vladar, u ovakvoj situaciji, mogao ponuditi validnu garanciju bezbjednosti ('ahd el-emān) ili ne! Učili smo jedino da li će brak čovjeka koji je poput ovog vladara biti validan ili ne ! [8] I da li će čovjek poput ovog vladara biti prihvaćen kao welijj (staratelj) prilikom vjenčanja svoje sopstvene kćerke – a da ne govorimo o njegovom davanju garancije sigurnosti neprijateljima islama, koja će biti nametnuta svim muslimanima da je se pridržavaju!

A 'ulema je protekfirila (proglasila nevjernikom) egipatskog pisca, koji je u svojoj knjizi napao islam, tako da su učenjaci izdali fetwu kojom tog pisca razdvajaju od njegove žene. [9] Pa, zar ne bismo trebali nevjernikom proglasiti one koji vode rat protiv islama danju i noću, u službi krstaša i cionista, izjavljujući svoju vjernost njima i uspostavljajući nad muslimanima njihovo neprijateljstvo!?

Učili smo o ''Deset stvari koje poništavaju islam'' [10] Upravo ste vi oni koji ste nas tome učili... Pa, ako sada od nas tražite da ih ukinemo – onda nam, molimo vas, to jasno naredite, jer mi ne razumijemo puste nagovještaje!

Nešto drugo nas je dovelo u veliku nedoumicu:

Je li dozvoljeno dati garanciju sigurnosti nevjerniku koji želi da ubije muslimane?

Ili, još bolje: Je li dozvoljeno dati garanciju sigurnosti nevjerniku koji je ubio muslimane, i nastavlja da ubija muslimane?

I da li je dopušteno njima dozvoliti da otvore vojne baze svih mogućih vrsta: kopnene, pomorske, vazdušne,... i pomagati nevjerničku vojsku svim vidovima podrške i pomoći, i davati im sve što im treba da okupiraju muslimanski narod, i pomagati ih u ubijanju i protjerivanju muslimana, a sve u ime ''sigurnosti'', koja je spomenuta u Allahovoj knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem?

Također, da li je muslimanu dozvoljeno štititi brata muslimana (ili mu dati garanciju sigurnosti), koji je neopravdano ubio muslimana i spriječavati izvršenje kazne nad njim? Pa, ako ovo nije dozvoljeno, kako onda garancija sigurnosti može biti data nevjernicima koji ubijaju na hiljade muslimana, uništavaju njihove države, pljačkaju njihove imetke i ohole se nad njihovoj časti, i spriječavaju (odvraćaju) muslimane od samoodbrane i džihada za svoju vjeru, čast, zemlju i krv?!?!

Mi priznajemo: Tražili smo garanciju sigurnosti poput ove u Qur'anu i sunnetu... nismo našli nijedan takav primjer. Onda smo pogledali u Toru i Evanđelje... nismo našli ništa slično. Tražili smo čak i u spisima Hindusa i Budista... opet bez uspjeha. Onda smo tražili u međunarodnim, od strane ljudi sastavljenim zakonima kufra – i nismo našli ništa slično ovoj vrsti garancije sigurnosti!

Pa, u kom zakonu, bilo islamskom ili zakonu kufra, možemo naći ovu vrstu garancije sigurnosti?! Gdje bismo trebali pogledati? Molimo, pomozite nam svojim odgovorom, Allah vas nagradio!

Čovjek po imenu Ibnul-Qajjim (čuo sam da je on učenjak islama) je jedanput rekao u svojoj knjizi, zvanoj ''Zadul-me'ad'':

''A od upute Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, je i to da bi on, kada bi sklopio mirovni sporazum sa nekim plemenom, a oni prekšili sporazum, ili ga samo neki od njih prekršili, dok bi ostali bili zadovoljni primirjem i priznavali ga – on bi, sallallahu 'alejhi we sellem, napao sve njih zajedno i sve ih smatrao kao prekršioce ugovora. Takav je bio slučaj sa plemenima Benu Qurejdha, Benu Nadir, Benu Qajnuqa', a također sa stanovnicima Mekke. Dakle, ovo je bio sunnet Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, u ophođenju sa onima koji su podmukli prekšioci ugovora.''

Ibnul-Qajjim je također rekao:

''A Ibn Tejmijje je dao fetwu da se napadnu Istočni Kršćani nakon što su oni pomogli neprijateljima muslimana u ratu, pomažući im u novcu i oružju – IAKO oni sami nisu napali muslimane; ali on (Ibn Tejmijje) ih je video kao prekršioce sporazuma, kao što su Qurejšije prekršile ugovor sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi we sellem, kada su pomogli Benu Bekru ibn Wa'il u borbi pritiv njegovih saveznika.''

Pa, ako je ovo slučaj kada oni sami ne vode rat protiv nas – šta onda sa ovim Amerikancima i Britancima koji nemilosrdno vode krstaški rat protiv nas? Zaista je ova važna izjava (Ibnul-Qajjima) samo povećala sumnje i nedoumice u našim srcima, i natjerala nas da povjerujemo u terorističke mudžahide! Molimo vas, da li imate ikakvo objašnjenje koje će biti u stanju ukloniti koprenu sa naših očiju – Allah vas nagradio!



[1] “Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru - sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno.” (sura et-Tewbe, 29. ajet)

[2] Zemlju u vezi koje je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, naredio: “Protjerajte Židove i kršćane sa Arapskog Poluotoka”. Hadis su zabilježili Buhari (3053, 3152), Muslim (1551, 1637, 1767), Tirmidhi (1606), Ahmed (1/195, 10/144), Darimi (2/306), Buhari u “Et-Tarihul-Kebir” (4/57), Bejheqi u “El-Kubra” (18750), Malik u “Muwetti” (3/88), “Es-Silsila es-Sahiha” (1132).

[3] Hudnah: Literarno (jezički) znači “prekid, zastoj, pauza, mir,…”, itd.

[4] Ehlul-emān: Literarno (jezički): “oni kojima je data (garancija) sigurnost”

[5] Kao što je rekao šejh Bin Baz: “Islamski učenjaci su saglasni na činjenici da ko god pomogne nevjernicima protiv muslimana, ili sarađuje sa njima BILO kojim vidom podrške – onda je ta osoba nevjernik, baš kao i oni.” (“Medžmu’ fetawa Bin Baz”, 1. tom, 274. str.)

[6] Ibn Kethir je rekao: “Pa, ko bude ostavio jasni šeri'at, objavljen Muhammedu, sinu Abdullahovom, pečatu svih vjerovjesnika, i bude tražio da mu se sudi po drugim zakonima, i ko bude tražio da mu se sudi po prijašnjim, derogiranim zakonima on je nevjernik. Pa, kakav je onda onaj koji traži da mu se sudi po Jasiqu i pretpostavi tu knjigu Qur'anu i sunnetu. Ko to bude uradio, nevjernik je po idžma'u svih muslimana.” (“El-Bidaje wen-Nihaje”, 3. tom, 119. str.)

[7] Ibn Tejmijje kaže: “Poznato je iz idžma’a (konsenzusa) svih muslimana da ko god dozvoli slijeđenje drugog šeri’ata (vjerozakona) mimo šeri’ata Muhammeda, sallallahu ‘alejhi we sellem, on je kafir i to je poput kufra onoga koji vjeruje u jedan dio knjige, a ne vjeruje u drugi njen dio” (‘’Medžmu’ul-fetawa’’, 28. tom, 524. str.)

[8] Imam i muhaddis, šejh Ahmed Šakir je napisao: “Subhanallah! Neka svaki musliman i muslimanka zna da su ovi ljudi izišli da se bore protiv ljudi zbog njihove vjere i čine tenāsur (uzajamno pomaganje) sa Allahovim neprijateljima – pa, ko god se ženi od ovih ljudi, onda je njegov brak bātil (neispravan), poništen je iz samog korijena, i nije ga moguće proglasiti ispravnim; i nijedna jedina stvar ne ostaje na snazi iz toga braka – pripadnost, nasljeđe, i sl. I neka znaju da ko god se već (prije saradnje ovog naroda sa neprijateljem i prije kufra tog naroda) od njih oženio – njegov brak je poništen. Isto tako, oni među njima koji se pokaju, vrate svome Gospodaru i svome dīnu, vode rat protiv Allahovih neprijatelja i pomažu islamski ummet, onda im njihove supruge (sa kojima su bili u braku za vrijeme svog odmetništva) ili vjerenice – nisu dozvoljene. Ne, već je, nakon njihovog pokajanja, njima obaveza ponovo obaviti vjenčanje, da bi time njihov brak bio validan i zakonit. A ovo je nešto što je jasno i očigledno.” (Vidi “Kelimetu haqq”, 126.-137. str.)

[9] Jer je ona muslimanka, a on kafir, a ženi muslimanki je stogo zabranjeno da bude u braku sa nevjernikom. (op.prev.)

[10] Osma stvar koja poništava islam (koja izvodi iz vjere) je: ‘’Pomaganje nevjernicima i saradnja sa njima protiv muslimana.’’ Kao što je rekao Uzvišeni Allah: “A onaj među vama koji ih (nevjernike) uzme za ewlije (zaštitnike, prijatelje, pomagače), on je od njih (nevjernika).” (sura el Ma’ide, 51. ajet)

24.04.2010.

Mundijal? I da li je bavljenje profesionalnim nogometom halal ili haram?

BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM

 

 

UPRAVO U DANAŠNJE VRIJEME  KADA JE NOGOMET POSTAO SVAKODNEVNICA U ŽIVOTU MUSLIMANA TREBA DA SE UPITAMO DA LI JE ON HALAL ILI NE?

Na to pitanje ćemo inšaallah pokušati odgovoriti u slijedećim redovima.

 

Mnogi muslimani kako obični tako i učeni su pod šejtanovim djelovanjem uzeli za pravo da mnoge pojave koje su omasovljene tj.čini ih ogroman broj ljudi smatraju halalom. Pa tako kažu muzika je halal zato što je sluša veliki broj ljudi, tj. ogromna većina. I faktički danas nema mjesta na zemlji gdje nećemo čuti zvuk muzike htjeli mi to ili ne. E, takav sličan slučaj je i sa fudbalom. Ali da odmah kažemo fudbal kao rekreacioni sport, u normalnim granicama, gdje se ljudi okupe u ime Allaha pa i zaigraju nije haram.

 

Na tom okupljanju je hajr druženje u ime Allaha a također i održavanje fizičke kondicije koja može biti jako bitna za vjernika, tako je i sa svakim sportom koji ne nosi u sebi komercijalizaciju. Pa da vidimo dokaze za stav da je fudbal kao biznis, posao ili zanimanje haram kao i svako učestvovanje u njemu bilo to gledanje na stadionima ili pred malim ekranima,  gdje se troši dragocjeno  vrijeme i imetak.

Prvi dokaz: Allah s.v.t. kaže:'' A ako budeš slijedio većinu onih koji su na Zemlji, odvešće te sa Pravog puta.''  Fudbal je proizvod kjafirskog uma i kao takav je postao stil života, te pošto su oni danas većina na Zemlji, slijeđenjem njihovog stila života u bilo kojoj stvari lako se može upasti u haram ili ne daj Bože kufr.

Drugi dokaz: Svako oponašanje kjafira je haram bilo u vjerskim ili dunjalučkim stvarima koje štete vjeri pojedinca ili zajednice. Fudbal nema nikakve osnove u običajima muslimanskih naroda kao i svaki sport kojim se stiče zarada ili se on uzima za način življenja, ali zato ima osnove kod nemuslimana. Fudbal je samo jedna strana oponašanja kafira i slijepog slijeđenja jer mnogi muslimani znaju nabrojati sve igrače i timove a ne znaju možda ni fatihu proučiti.  Također oni muslimani koji klanjaju zabave se gledanjem svjetskog, evropskog ili drugog prvenstva a zaborave na Allaha ili na onaj svijet, što neminovno dovodi do slabljenja imana.

Treći dokaz: za primjetiti je da oni koji redovno prate nogomet vrlo slabo se ili gotovo nikako sjećaju smrti i kada se takvima spomene smrt nije im drago, jer su se uživili u praćenje fudbala pa su i zaboravili da će umrijeti.

Četvrti dokaz: rasipanje imetka i vremena. Mnogi muslimani maksus odlaze na nekakve utakmice i prvenstva trošeći dragocjeno vrijeme i rasipajući novac, mješajući se sa ženama, i učestvujući u mnogim drugim haramima koji se nađu među svijetom. Također rasipanje vremena sjedeći pred televizijom prateći ko će prije ubaciti kožnu igračku između dva stuba. Kada se fudbal pogleda iz realne perspektive to nije ništa drugo do ganjanje kožne igračke po livadi gdje učestvuju čak 22 čovjeka.

Peti dokaz: mnogi ljudi se zavade zbog ovog ili onog tima i znaju i glavom platiti suparništvo. Ako si iz drugog tima onda se nemoj naći na tribini protivnika jer bi mogao stradati. Znači nasilje bez potrebe je haram, i na tome je složna sva ulema potonjih kao i ovih današnjih generacija.

Šesti dokaz: Od fudbala nema nikakve praktične koristi, jer fudbaleri ništa korisno čovječanstvu ne pridonose.  A u šerijatu nije se dozvoljeno baviti nekom djelatnosti koja ne donosi neku korist ljudima, jer da bi nešto mogao naplatiti moraš nešto i proizvoditi tj.ponuditi ljudima.

Sedmi dokaz: generacije mladih se uče da pamte imena igrača a ne imena Poslanikā ili ashaba i drugih velikana u islamu. Mala djeca znaju imena timova a ne znaju imena sura itd...

Osmi dokaz: omasovljenje ovoga sporta je dovelo do formiranja ministarstava na nivou država, i uzimanje za ozbiljni državni problem poraz ili pobjedu nacionalnog tima. Pa čak su se znali i ratovi povesti zbog fudbala kao što je poznato da je u srednjoj americi sredinom prošloga vijeka, poveden takozvani ''fudbalski rat''.

Deveti dokaz: gledanje u stidna mjesta muškaraca je također haram jer Allah, s.v.t. kaže:'' Reci vjernicima neka obore poglede svoje…''(En-Nur, 30). Iako se ovo odnosi prvenstveno na gledanje u žene može da se odnosi i na gledanje u avret (stidno mjesto) muškaraca. Poznato je da igrači igraju otkrivenih bedara u tzv. šorcevima, a to su dužni po šerijatu pokriti, jer je avret muškarca od pupka pa do pod koljena.

Deseti dokaz: sve ovo što smo nabrojali je dovoljno pametnom da se kloni ovoga sporta i sijeljenja pred malim ekranima u nadolazećem valu svjetskog prvenstva. Ali spomenućemo i deseti dokaz a to je da u Allahovoj vjeri nije potrebno izmišljati sportove da bi se ljudi zabavili, već pravom vjerniku je dovoljna zabava ibadet Uzvišenom. Svaka radost koju vjernik osjeti u namazu ili nekom drugom ibadetu je ujedno i slijeđenje Poslanika, s.a.v.s. jer on kaže:'' Najdraže od dunjaluka su mi mirisi i žene, a radost oka moga je u namazu.''

 

Allahu ekber, pa zar ove riječi nekog treba da ostave ravnodušnim i da i dalje traži radost u fudbalu i sličnim sportovima od kojih nema koristi ni na ovom ni na onom svijetu. Zbog svih ovih razloga i dokaza koje smo naveli konstatujemo da sve ono što šteti vjeri, časti, imetku i životu je HARAM! Hukm (propis) fudbala je kao i hukm duhana tj. sav je štetan u ovom obliku, to jest kao profesijonalizovani sport, jer i kada bi duhan promjenio svoju svrhu i svojstva imao bi sasvim drugi hukm.   Da nas Allah sačuva svih djela kojima On s.v.t. nije zadovoljan

 

EL-DŽEMA'ATULGUREBA'

 

24.04.2010.

CEREMONIJA POLAGANJA CVIJEĆA NA GROBOVE, TURBETA I SPOMENIKE

Bismillahi-r-rahmani-r-rahim

 

 

Običaj polaganja cvijeća na šehidska obilježja i mezarluke je uzeo maha u Bosni i Hercegovini pogotovo nakon rata, kada su mnogi koji su preselili na Allahovom putu uzeti za griješenje prema Allahu, zbog toga se vratimo nazad u prošlost kod mnogobožačkih plemena koji su svojim božanstvima prinosili žrtve u vidu pšenice, cvijeća,  ili bilja da bi mi vidjeli da je to čisto oponašanje nevjernika. Ako ovo sve sagledamo i pogledamo šta danas neki muslimani rade vidjećemo da ovaj običaj nema uporišta u islamu i ne samo da nema uporišta već je to čisti grijeh i nepokornost Allahu i Poslaniku s.a.v.s. kao što ćemo dokazati inšaallah.

Ovaj običaj je čak i podržan od vjerskih velikodostojnika koji za neke vjerske praznike poput bajrama uvode ovu novotariju i izvode ceremoniju polaganja cvijeća na mezarluke onih koji su poginuli u ovom proteklom ratu. Kada narod vidi da to rade hodže onda on izvodi taj grijeh i na dženazama, ili posjetima mezarlucima svojih najmilijih smatrajući to islamskim običajem. Što je još gore za državne i nacionalne praznike poput prvog maja, ljudi, uglavnom muslimani polažu cvijeće pred kipove (biste) ''narodnih''  heroja iz II svjetskog rata, što je čisto oponašanje prijašnjih nevjernika i širk koji Allah neće oprostiti. Ako se upitamo zašto narod polaže cvijeće pred te kipove ili na mezare i turbeta vidjećemo da postoji jedna bojazan od tih mrtvih i  zato oni kažu:'' Ako ih se ne sjetimo na taj dan mi ih ne poštujemo''.

Islam je odredio kako da se sjećamo umrlih ljudi a to je kroz priču o njihovim dobrim djelima ili  sa dovama koje upućujemo Allahu za njih. Da bi shvatili da je polaganje cvijeća u stvari prinošenje žrtve treba da znamo šta je to žrtva. Žrtva je ono što čovjek prinese nekome ili nečemu zbog bojazni od njega ili koristi koja bi proizašla iz te žrtve. Također današnje polaganje cvijeća je žrtva ne samo zbog bojazni ili koristi već je to i ulaganje u aktuelnu situaciju ili ličnost. Na primjer za prvi maj polažu cvijeće da bi se sjetili svih onih koji se vežu za taj praznik i naravno oni koji organiziraju tu svečanost imaju korist iz toga. Narod koji polaže cvijeće on ne zna ništa o tome ali izražavaju tim kipovima poštovanje koje je islam zabranio. Što je još gore mnogi na mezare i turbeta stavljaju hranu i piće ali i pale svijeće, što je čisto oponašanje mnogobožačke vjere Babilonaca koji su živjeli u vrijeme Ibrahima a.s.

Poznavanje vjere Babilonaca nam pomaže da shvatimo kur’anske ajete koji govore o vjeri Ibrahimova naroda. Stanovnici Babilona su imali više bogova. Svaki grad je imao svoje božanstvo koje ga štiti, a svaka provincija i selo je imalo manja božanstva koja su obožavali, iako su službeno imali svi najveće božanstvo. Vladari su osjećali veliku potrebu za oprostom i zbog toga su božanstvima gradili hramove u koje su stavljali namještaj, hranu i vino.

 Naravno muslimanima je dozvoljeno da samu Allahu žrtvu prilažu u vidu kurbana gdje je korist od toga velika i za pojedinca i za zajednicu. Dakle jedna od koristi klanja kurbana je po­maganje siromaha. Osim toga korist nam je i to, što se tim kurbanima sjetimo i svojih bližnjih i svojih prijate­lja, te darujući i njima nešto od kurbana oživimo uspo­menu na prijateljstvo i na svoju rodbinu. Iznad svega toga je ta korist, što time vršimo jednu uzvišenu Allahovu naredbu i u Njegovo ime samo Njemu prinosimo žrtve i time javno manifestiramo da "Nema boga osim jedinog Allaha" i da je svaka naša pokornost, svaki naš ibadet jedino i isključivo samo Njemu. Kod svih naroda bilo je prinošenje žrtava. Idolopoklo­nici su prinosili žrtve kipovima. Neki su prinosili i ljudske žrtve. Neki su žrtve spaljivali i niko se njima nije koristio. Islam je to sve dokinuo, a donio nešto korisno. Naredio je klanje kurbana, kojim se izražava najveća pokornost Bogu, kojim se manifestira vjera u jednog Allaha, kojim se pomažu siromasi, a darujući jedan dio od njega prijateljima i rodbini, ojačava se prijateljstvo i obnavlja pažnja prema rodbini.

24.04.2010.

S t v a r i k o j e i z v o d e i z i s l a m a

S t v a r i  k o j e  i z v o d e  i z  i s l a m a

 

 

1.  Širk-Allahu nekoga ravnim smatrati. Allah dž.š. kaže:„…Ko drugog Allahu smatra

ravnim, Allah  će mu ulazak u džennet zabraniti i boravište njegovo džehennem će biti, a  nevjernicima neće niko pomoći.” (Kur΄an, 72:5)

 

2. Ko između Allaha i sebe postavi posrednika(e) te njih moli, od njih traži i na njih se

oslanja, kafir je.

 

3. Ko nevjernike-nemuslimane ne smatra nevjernicima i sumnja u to da su oni

nevjernici ili smatra ispravnim ono u što oni vjeruju, kafir je.

 

4. Ko vjeruje da  su ljudski zakoni bolji od šeri΄ata sa kojim je poslat Muhammed

s.a.v.s., kafir je.

 

Kafiri su svi oni koji vjeruju u slijedeće:

 

- Ko vjeruje da su sistemi koje izmišljaju i postavljaju ljudi bolji od islamskog sistema,

kafir je. Islamski sistem života obuhvata vojno, ekonomsko, administrativno i sociološko

uređenje društva;

 

- Ko vjeruje da je islam nepraktičan za provođenje u današnjem vremenu i vjeruje da

islam ne može pronaći konačna rješenja za svakodnevne probleme u društvu, kafir je;

 

- Ko vjeruje da je islam povod zaostalosti muslimana, kafir je;

 

-         Ko vjeruje da islam predstavlja samo jedan puki odnos između čovjeka i Allaha bez

njegovog direktnog učešća u uređivanju života ljudi na nivou države, kafir je;

 

- Ko vjeruje i govori da Allahov sud, primjera radi, odsijecanje ruke kradljivcu ili

kamenovanje bludnika, ne odgovara modernom dobu, kafir je;

 

- Ko vjeruje da je dozvoljeno suditi po onome što Allah dž.š. nije objavio, kafir je;

Oni koji vjeruju da je dozvoljeno u međusobnim trgovačkim odnosima, krivičnom

pravu i sociološkom uređenju praktikovati zakone mimo Allahovog šeri΄ata, kafiri su, a ako ne vjeruju da su ti zakoni bolji od šeri΄ata već priznaju da je šeri΄at bolji od njih, ali i pored toga ih praktikuju, kafiri su, jer su svojim djelom dozvolili praktikovanje onoga što je Allah dž.š. zabranio.

 

5. Ko mrzi makar jedan mali dio onoga sa čime je Muhammed s.a.v.s. poslan, kafir je,

pa makar i on sam praktikovao to djelo. Allah dž.š. kaže:„Zato što ne vole ono što Allah 

objavljuje i On će djela njihova poništiti.” (Kur΄an, 9:47)

 

6. Ko se ismijava sa makar jednim djelom islama, kafir je. Allah dž.š. kaže:„…zar se

niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici…” (Kur΄an, 65,66:9)

 

7. Ko se bavi sihrom ili traži da se njemu čini sihr-usluge, kafir je. Allah dž.š.

kaže:„…a njih dvojica nisu nikoga učili (sihru) dok mu ne bi rekli:„Mi samo iskušavamo i ti  ne budi nevjernik…” (Kur΄an, 102:2)

8. Iskazivanje prijateljstva prema nevjernicima i njihovo pomaganje protiv muslimana.

Allah dž.š. kaže:„…a njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati…” (Kur΄an,

51:5)

9. Ko vjeruje da je nekom dozvoljeno da napusti praktikovanje nekih islamskih propisa,

kafir je. Allah dž.š. kaže:„A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti

primljena i on će na onom svijetu nastradati.” (Kur΄an, 85:3)

 

10. Potpuno napuštanje Allahove vjere ili napuštanje onih komponenata bez kojih

čovjek ne može biti musliman kao i neizučavanje islama i nepraktikovanje njegovih propisa.

Allah dž.š. kaže:„A ima li nepravednijeg od onoga koji opomenut riječima Gospodara svoga  njima leđa okrene? Mi ćemo, zaista, kazniti zlikovce!” (Kur΄an, 22:31)

   

Ko god praktikuje jedno od ovih tačaka, namjerno ili nenamjerno, kafir je, osim onoga

kojeg prisile pod prijetnjom ubistva. Allahu se utječemo od svega što izaziva Njegovu srdžbu i  kaznu.

 

 

 

Medžlis uleme iz Saudijske Arabije,

Rijad, 1418. god. po hidžri  

26.07.2009.

Tefsir:Tefsir 94 ajeta sure Junus

Ovaj ajet je stajao na jednoj kršćanskoj stranici koja je protiv islama kao ''dokaz'' protiv muslimana pa zato dajemo ispravan tefsir ovog ajeta:

" I mi smo sinove Israilove u lijep predjel naselili i ukusnom hranom ih opskrbili, i tek kad im je došlo pravo saznanje, oni su se u mišljenju razišli. A Gospodar tvoj će im  sigurno na Sudnjem danu presuditi o onom u čemu su se razilazili." (93 ajet)

" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, I nikako ne budi od onih koji su u sumnji."  (94 ajet)

 

KOMENTAR

 

1. Tefsir En- Nesefi; - Medariku-t-Tenzil ve Hakaiku-t-Te'vil; Imam Ebu-l-Berekat Abdullah b. Ahmed b. Mahmud En-Nesefi El-Hanefi (umro 710 H.g.)

 

Kaže En-Nesefi:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu." – Ovo je u kontekstu prethodno spomenutog ajeta o sinovima Israilovim, na koje se odnosi pojam "koji čitaju Knjigu", u kojem su opisani da im je došlo znanje (o istinitosti poslanstva Muhammedova, i istinitosti Kur'ana), jer je slučaj Allahovog poslanika zapisan kod njih u Tevratu i Indžilu, oni ga poznaju kao što poznaju svoje sinove.

S ovim je Allah Uzvišeni želio da potvrdi da oni znaju da je Kur'an Istina, i da je Muhammedovo poslanstvo Istina. A upotrebljenim stilom izražavanja htio je da to naglasi, pa je poručio: pod pretpostavkom da sumnjaš (da oni znaju za tvoje poslanstvo, i da si u njihovim knjigama nagovješten), pitaj učenjake ehli-kitab, jer oni dobro znaju da je oni što ti se objavljuje Istina, te mogu poslužiti kao izvor informacija tebi I drugima, po tom pitanju.

U svakom slučaju, cilj ovih ajeta je da ukažu na to da učeni sljedbenici Knjige pouzdano znaju da je ono što se objavljuje Muhammedu Istina, a ne da se opiše Allahov poslanik kao onaj koji u to sumnja.

 

2. Tefsir El-Bejdavi; - Envaru-t-Tenzil ve Esraru-t-Te'vil; Ebu-l-Hajr Abdullah b. Omer b. Muhammed b. Ali El-Bejdavi, Azerbejdžanac, bio je kadiju-l-kudat (u današnje vrijeme to bi odgovaralo poziciji vrhovnog sudije) (umro je 685, neki tvrde 691 H.g.)

 

 

Kaže El-Bejdavi:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo…" – Ovo je hipotetičko obraćanje, postavljanjem pretpostavke.

"Upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu." – To je zbog toga što je ono što je objavljeno Muhammedu potvrđeno i zabilježeno i u njihovim knjigama, slično ovome kako smo iznijeli.

Ovim ajetima želi se sljedeće:

a. potvrda prethodno kazanog;

b. da kao dokaz može poslužiti i ono što se nalazi u prijašnjim knjigama;

c. da Kur'an potvrđuje ono što se u njima nalazi;

d. ili, ovim se želi ukazati da ehli-kitab pouzdano znaju da je Muhammedova objava Istina;

e. ili, to je podrška kojom se želi učvrstiti Poslanik i pojačati njegov žar u djelovanju.

Nikako se ovdje ne radi o mogućnosti postojanja sumnje kod Poslanika u ono sto mu se objavljuje. Zato je (kada je objavljen ovaj ajet) rekao:" Ne sumnjam, pa neću ni pitati!"

Neki, pak, učenjaci su rekli:" Obraćanje je upućeno Poslaniku kao objava, a poruka je upućena njegovim sljedbenicima i svakom drugom ko čuje (za Islam). Pa je smisao ajeta:" O ti koji čuješ, ako sumnjaš u ono što smo objavili, na jeziku Našeg poslanika, kao uputu tebi…" Ovim se skreće pažnja da svako ko ima nedoumica o vjeri treba njihovo rješenje tražiti kod onih koji o tome imaju znanje.

Kaže Uzvišeni:" Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi," tj.očito je da nema mjesta sumnji u to, zbog nepobitnih dokaza.

"I nikako ne budi od onih koji su u sumnji." tj.ne dozvoli da ti sumnjivci pokolebaju odlučnost i čvrsto ubjeđenje koje imaš.

 

3. Tefsir El-Kurtubi; - El-Džamiu' li Ahkami-l-Kur'an; Ebu Abdullah Muhammed b. Ahmed b. Ebu Bekr b. Fereh El-Ensari El-Hazredži El-Kurtubi (umro 671 H.g.)

 

 

Rijeci:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo…"

Govor je upućen Poslaniku kao objava, a poruka je upućena drugima. Odnosno:" Nisi ti, o Muhammede, u sumnji, nego drugi sumnjaju!"

Ebu Omer Muhammed b. Abdulvahid El-Zahid je rekao:" Čuo sam Imama Sa'leba i Imama El-Mubreda da su rekli:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo…" znači: O Muhammede, reci nevjerniku: Ako sumnjaš u ono što se preko mene objavljuje tebi (kao uputa), pitaj one koji čitaju Knjigu prije tebe objavljenu. To jest: O poganine, ako sumnjaš da je Kur'an Istina, pitaj one koji su primili Islam, od Židova. Poput rabina Abdullaha b. Sellama, i njemu slicnih.

Ovo je zato što su arapski mušrici (politeisti) priznavali Židovima da se bolje razumiju u vjeru, jer im je prije objavljena knjiga. Te ih na ovaj način Allahov poslanik poziva da upitaju one za koje sami smatraju da su učeniji od njih:" da li vam je nagovješteno da će Allah poslati poslanika nakon Musaa?"

El-Kurtubi je iznio ovaj stav:" Ovo je poruka onima koji nisu ni porekli ni prihvatili poslanstva Muhammeda nego su u sumnji."

Dočim, neki učenjaci su rekli:" Govor nije upućen nikom drugom do Poslaniku, ali kao hipoteza, u značenju:" Kad bi ti bio u sumnji u ono o čemu smo te obavijestili (tj. da je tvoje poslanstvo najavljeno u prijašnjim knjigama), pa pitao ehli-kitab, oni bi ti otklonili te sumnje."

 Dio učenjaka, opet, smatra:" Riječ shekk spomenuta u ajetu ovdje nije u značenju sumnje nego tjeskobe, potištenosti prsa. U tom slučaju značenje ajeta bi bilo:" ako osjećaš potištenost u prsima jer su ovi uporni u nevjerstvu, ti budi strpljiv i pitaj one koji čitaju knjigu da ti kažu kako su vjerovjesnici prije tebe strpljivo podnosili uznemiravanja svog naroda, i kako su na kraju završili."

Ovo mišljenje je proizašlo iz činjenice da je u arapskom jeziku osnovno značenje riječi shekk pritiješnjenost, tjeskoba, stisnutost, stezanje. Za onog ko uzicom ili čim drugim pritegne odjeću arapi kažu:" shekke el-thawb."

U prilog ovom misljenju ide cinjenice da je Poslanik kad mu je objavljen ovaj ajet rekao:' Tako mi Allaha ne sumnjam!"

 

4. Tefsir El-Begavi; - Mea'limu-t-Tenzil fit-Tefsir; Imam Ebu Muhammed El-Husejn b. Mes'ud b. Muhammed El-Begavi (umro 510 H.g.)

 

 

El-Begavi kaže: Riječi Uzvišenog:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo…" misli se na Kur'an.

"Upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu." – oni će te obavijestiti da je pojava objave Kur'ana zabilježena kod njih u Tevratu.

Dio islamskih učenjaka je rekao:" Govor je upućen Poslaniku, a cilj poruke su drugi, što je uobičajen stil izražavanja među arapima. Oni se obraćaju nekom čovjeku ali žele poruku poslati drugome.

U Kur'anu ima više primjera upotrebe ovog stila izražavanja. Tako, na primjer, u suri El-Ahzab Allah Uzvišeni kaže:" O vjerovjesniče, Allaha se boj, a nevjernike I licemjere ne slušaj – Allah, uistinu, sve zna i mudar je – I slijedi ono sto ti Gospodar tvoj objavljuje – Allah dobro zna ono što vi radite." (El-Ahzab, 1-2)

Obratio se Vjerovjesniku, a želio je to poručiti vjernicima. Dokaz je završetak drugog ajeta u kojem stoji:" Allah dobro zna ono što vi radite." – a nije rekao "ono što ti radiš."

Takodjer, u suri Et-Talak:" O vjerovjesniče, kad htjednete da žene pustite …" (Et-Talak, 1)

Drugi dio učenjaka smatra:" Ljudi su u vrijeme Poslanika bili podijeljeni na one koji su prihvatili njegovo poslanstvo, koji su odbili, i na one koji su bili u sumnji, te je ovaj ajet upućen onima koji su u nedoumici."

Značenje ajeta po tome bi bilo:" O čovječe koji sumnjaš u ono što smo objavili tebi kao uputu, na jeziku Našeg poslanika Muhammeda, pitaj one koji čitaju Knjigu objavljenu prije tebe."

Ibn Abbas, Mudžahid, i Ed-Dahhak su rekli:" Misli se na (rabina) Abdullaha b. Sellama i njegove drugove od sljedbenika Knjige, koji su povjerovali. Oni će ti posvjedočiti da je Muhammed na Istini, i obavjestiće te da je njegovo vjerovjesništvo najavljeno u njihovim Knjigama."

A El-Ferra' je rekao:" Allah zna da Njegov poslanik ne sumnja, nego je upotrijebio ovaj stil obraćanja, kao sto arapi običavaju upotrebljavati.

Tako čovjek kaže svome robu: Ako si moj rob onda mi se pokoravaj!

Ili kaže svome sinu: Ako si moj sin onda uradi tako i tako.

To je hipotetičko obraćanje, a ne što on sumnja u to.   

 

5. Tefsir Et-Taberi; - Džamiu'l-Bejan fi tefsiri-l-Kur'an; Ebu Dža'fer b. Džerir b. Jezid Et-Taberi (224 – 310 H.g.)

 

 

Et-Taberi kaže: Allah kaže Svome poslaniku Muhammedu: O Muhammede, ako sumnjaš da smo te odabrali, i u to što ti objavljujemo da su sinovi Israilovi bili složni o tvom poslanstvu, prije nego što si se pojavio kao poslanik stvorenjima, jer vijesti o tebi imaju zapisane, i prepoznaju te po svojstvima po kojima si opisan u njihovim Knjigama – Tevratu i Indžilu.

"Upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu." Znači:" Pitaj one sljedbenike Knjige koji su istinoljubivi, i koji u tebe vjeruju, poput Abdullaha b. Sellama i sličnih, a ne one koji su lažljivci i ne vjeruju u tebe."

U ovom smislu kako smo kazali tako su i drugi tumači rekli.

 

Navođenje nekih učenjaka koji su tako protumačili

 

1. Pričao nam je El-Kasim, kaže: Pričao nam je El-Husejn, rekao je: Pričao nam je Hadždžadž, od Ibn Džurejdža da je rekao: Ibn Abbas je o ajetu" Upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu," rekao:" Knjiga je Tevrat i Indzil, a misli se na sljedbenike Knjige koji su živjeli u vrijeme Allahovog poslanika, te u njega povjerovali, pa Allah kaže: Ako sumnjaš da je vijest o tebi zapisana kod njih pitaj ove."

2. Pričao mi je Junus, rekao je: obavijestio nas je Ibn Vehb, kaže: rekao je Ibn Zejd o Allahovim riječima:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu," odnosi se na (rabina) Abdullaha b. Sellama, koji je bio sljedbenik Knjige i povjerovao je u Allahovog poslanika."

3. Pričao nam je El-Kasim, kaže: pričao nam je El-Husejn, kaže: pričao mi je Hadždžadž od Ibn Džurejdža da je Mudžahid o riječima Uzvišenog" Upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu," rekao:" To su sljedbenici Knjige."

4. Preneseno mi je od El-Husejna b. El-Feredža da je rekao: čuo sam Ibn Muaza da kaže: obavijestio nas je Ubejd rekavši: čuo sam Ed-Dahhaka da o riječima Uzvišenog" Upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu," kaže:" Misli se na one sljedbenike Knjige koji su bili Muhammedovi suvremenici, a koji su primili Islam i bili bogobojazni."

 

Ako neko upita:" A zar je Poslanik sumnjao u to da je Allahova obavijest neoboriva istina, te mu se zato reklo:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu?"

Odgovor je:" Nije sumnjao!"

I tako je kazao veliki broj učenjaka.

 

1. Pričao nam je Ja'kub b. Ibrahim, kaže: pričao nam je Hušejm, od Ebu Bekra, on od Seida b. Džubejra da je o riječima:" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu," rekao:" Vjerovjesnik nije sumnjao, te ih nije ni pitao!"

2. Pričao nam je El-Haris, kaže: pričao nam je El-Kasim b. Sellam, kaže: pričao nam je Hušejm, kaže: obavijestio nas je Ebu Bišr, od Seida b. Džubejra i Mensura da je El-Hasen (El-Basri) o ovom ajetu kazao:" Allahov poslanik nije sumnjao, pa ih nije ni pitao!"

3. Pričao nam je Muhammed b. Abdil-Eala, kaže: pričao nam je Muhammed b. Sevr od Katade da je o riječima" Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu," rekao: Došlo je do nas da je Allahov poslanik tada rekao:" Ne sumnjam i neću ih ni pitati!"

 

A ako neko upita:" Kakva je onda poenta ovakvog obraćanja, ako je tako kao sto opisuješ?"

Odgovor je: već smo pojasnili na drugim mjestima u ovoj našoj knjizi da je u arapskom jeziku ispravno da čovjek svome robu kaže:" ako si moj rob slušaj moje naredbe," ne sumnjajući uopšte u to da je rob kojem se obraća njegov rob.

Isto tako je i primjer kada čovjek kaže svome sinu:" ako si moj sin budi dobročinitelj prema meni," iako nimalo ne sumnja u to da je onaj kojem se obraća njegov sin.

Ovakav stil izražavanja je u arapskom jeziku ispravan i među arapima veoma raširen.

Za ovo smo naveli i primjere. A od tih primjera su i Allahove riječi:" A kad Allah rekne:" O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!" – on će reći:" Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš, Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš." (el-Ma'ide, 116)

Iako je On znao da Isa takvo nešto nije govorio. Ovdje se radi o istom: poslanik nije sumnjao u istinitosti i točnost Allahove obavijesti, i Allah je znao da je to tako, ali mu se obraća na način kako se njegovi sunarodnjaci obraćaju jedni drugima, jer je Kur'an na njihovom jeziku objavljen.

Što se tiče riječi:" Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi…" To je vijest od Allaha kojom želi reći: Kunem se da ti je došla nepobitna istina, a to je vijest da si ti Allahov poslanik, te da ovi Židovi i kršćani znaju da je to istina, i imaju tvoj opis kod sebe, u svojim knjigama.

"I nikako ne budi od onih koji su u sumnji." Tj. Ne budi od onih koji sumnjaju u tačnost i ispravnost toga (što smo te obavijestili da oni znaju da je to što ti se objavljuje Istina).

 

A ako bi neko kazao:" Ovim ajetom obraća se Poslaniku, a cilja se na one koji nisu bili sasvim sigurni u vjerovjesništvo Muhammeda, bili su svojim jezicima očitovali da vjeruju, te im je ovo skretanje pažnja na izvor na kome mogu naći potvrdu da je to istina, koja će im otkloniti nedoumice iz srca.!"

Kao što kaže Uzvišeni:" O vjerovjesniče, Allaha se boj, a nevjernike i licemjere ne slušaj – Allah, uistinu, sve zna i mudar je – I slijedi ono što ti Gospodar tvoj objavljuje – Allah dobro zna ono što vi radite." (El-Ahzab, 1-2)

Ispravnost ovakvog viđenja se, također, ne može odbaciti.

 

26.07.2009.

Rasprava između učenjaka Ibn Fevreka i sultana Mahmuda

Kaže Hafiz Abdulkadir El-Rehavi: obavijestio nas je Ebu Musa El-Medini, Hafiz, rekavši: video sam u knjizi Ibn el-Bennaa, njegovom rukom napisano, a učio sam iz nje pred Ibn Nasirom, koji je u znanju imao idžazu od Ibn El-Bennaa:" Pričao je Ebu-l-Hasen Ali b. El-Husejn b. Džeda El-Akberi,kaže: Čuo sam da je Ebu Mesud Ahmed b. Muhammed El-Bedželi, Hafiz, rekao:" Ušao je Ibn Fevrek kod sultana Mahmuda, pa su počeli raspravu, te Ibn Fevrek rece Mahmudu:" Nije dozvoljeno da opisuješ Allaha da je iznad, jer te to obavezuje da ga opises i da je ispod, zato što onaj koji može biti iznad može biti i ispod. Na to mu Mahmud reče:" Nisam Ga ja opisao da je iznad, da bih morao reci i da je ispod, nego je On sam sebe time opisao!" Kaže El-Bedželi:" Pa se zbunio Ibn Fevrek."

Preuzeto iz Zejlu Tabekati-l-Hanabile,od Ibn Redžeba, u biografiji Alija b. El-Husejna El-Akberija.

 

Sultan Mahmud je najvjerojatnije– Nurud-din Mahmud b. Zenki Et-Turki Ez-Zenki (1117 – 1173\ 511 – 569 H.g.) bio je sultan Haleba i Mosula, zatim i Damaska i čitavog Šama.

Njegova vojska pod komandom Eseduddina Širka je ulaskom u Kairo 564. H.g. nakon nekoliko neuspjelih pokušaja konačno srušila Fatimijski hilafet. Sultan Salahud-din bio je jedan od njegovih vojskovođa, te je nakon njegove smrti, i smrti njegova maloljetnog nasljednika, preuzeo vodstvo sultanata.

Pod vodstvom sultana Mahmuda od krstaških hordi oslobođeno je više od 50 gradova u Šamu. I zapravo iza historijskog Salahud-dinovog podviga, oslobađanja Kudsa stoje velika djela njegovog prethodnika sultana Nurud-dina Mahmuda Zenkija.

Historičari ga opisuju kao veoma pobožnog, učenog, i pravednog vladara.

Prisustvovao je halkama uleme i učestvovao u vjerskim raspravama, hadise je citirao sa senedom.

Žena mu je također bila učena! Biografi dinastije Zenki navode da je bila veliki poznavalac hanefijskoga fikha.

 Za njega su neki učenjaci rekli da nakon Omera B. AbdulAziza  nije bilo boljeg vladara od Mahmuda Ez-Zenkija.

 

 

07.06.2009.

ISLAMSKA MUŠKA NOŠNJA U BiH – SUNNET ILI NOVOTARIJA

     Autor: Abdurrahman D. Balić                                   

                                   Bismillahir-rahmanir-rahim

 

UVOD

Podučeni gorkim iskustvom u proteklom ratu, Bošnjaci su trebali izvući pouku iz svega što im se dešavalo. Međutim, bošnjačka bahatost, centralizam i tradicija puna bid'ata odvukli su Bošnjake na sasvim drugu džadu. Umjesto da se prihvate Islama svim svojim bićem, i žensko i muško, i malo i veliko, i staro i mlado, oni su uzeli zapad i zapadnu (ne)kulturu prihvativši je kao svoju. Moral ne zauzima važno mjesto u srcu Bošnjaka, jer im je srce zadojeno zapadnom (ne)kulturom koja zauzima ogromnu većinu stvari u njihovom životu. Koji je to šejtan mogao jedan narod da promjeni naopačke, jer su u periodu rata bježali od krsta, a sada žude za krstom i krstaštvom.

Ali ovaj tekst nije o većini Bošnjaka-džahila, koji ne znaju ni fatihu proučiti, već je ovo tekst o hodžama, hadžijama, hafizima, magistrima, učiteljima vjeronauke, bradonjama i sličnima. Ovo je tekst o onima koji na sav (raz)glas govore:'' Mi smo sljedbenici sunneta! Mi smo ti koji će ukinuti bid'at u Bosni!'' – ''Kako?''- Pitam ih ja, kada ih ne možeš razlikovati od džahila osim možda po bradi, a i brada je u zadnje vrijeme postala obilježje i muslimana i nemuslimana, i hodža i popova, i intelektualaca i glupaka, i četnika i ustaša. Duboko su naše 'sunnetlije' zagazile u zapadnu (ne)kulturu i ako im neko ne baci pojas za spašavanje, teško će sami da isplivaju iz ovog '' Bosanskog lonca'' kojeg su sami zakuhali.

Davno (i divno) je bilo vrijeme kada su muslimani držali do svoje islamske tradicije i svoga ponosa, kada su osuđivali sve što je dolazilo sa Zapada tj. od kjafira, a provjeravali vagom Kur'ana i sunneta opće-korisne stvari. Danas naša ''ulema'' kaže: Nema štete! A znajte, Bosna je sva u šteti, a kako će se popraviti to samo dragi Allah zna. Zapad nam polahko i sigurno dotura svoj način života gušeći sve što ima ili bi moglo imati islamski predznak. Ti isti koljači krvavih ruku i crnog srca nam govore šta ćemo jesti, piti i oblačiti, a mi koji se zovemo istinskim nosiocima Kur'ana – Istine, to sve prihvaćamo kao svoje. Bolna je slika gašenja sunneta u Bosni jednog po jednog. Neće šejtan reći klanjajte se tom i tom ''bogu'' već će polahko, mic po mic vremenom gasiti i uništavati u srcima muslimana ljepotu islamskog življenja. Dok, ne dao Allah, u Bosni ne bude bilo islama, i muslimana. Islamska praksa, sunnet ne smije nestati iz Bosne kao što je nestala iz Španije, jer u Španiji su nestali i muslimani. Ne smijemo dozvoliti da nas asimiliraju, da nas progutaju kao da smo komad hljeba koji svi žvaču. Allahu pomozi nam u ovim teškim vremenima. Amin.

Odjeća je dio islamske prakse koji ne smije da zamre. Dokažimo kjafirima da se ne stidimo svoje vjere i da smo mi ti koji živimo islam noseći odjeću Poslanika s.a.v.s., onakvu kakvu je on nosio, ne stideći se i ne bojeći nikog drugog sem Allaha dž.š. Upotpunimo svoju vjeru sa nošenjem islamske odjeće, usporedo sa bradom, namazom i postom i svim drugim javnim ibadetima koje je činio Poslanik s.a.v.s.

Sve ovo o čemu pišem ostaje i postaje ''mrtvo'' slovo na papiru, dok samo praksa može pokazati i dokazati narodu šta znači prakticirati islam u pravom smislu riječi. Kao što rekoh u muslimanskom svijetu, a i kod nas imamo ''ulemu'' koja se protivi islamskoj odjeći govoreći da Poslanik s.a.v.s.  nije nosio tu i tu odjeću, ali naravno bez čvrstih dokaza.

Ja sada znam da kada se sazna za ovo što pišem odmah će doći do neosnovanih kritika na moj račun i ovog što sam napisao, od nekih muslimana jer se oni boje ljudi. Ali ja znam da Allah neće napustiti onog ko sprovodi u praksu i oživljava sunnet Njegovog Poslanika, s.a.v.s. tako da mi ne mogu ništa.

Molim Allaha, dž.š.  da očisti moj nijjet i moje srce i da ovo djelo bude isključivo u Ime Njega i radi Njegovog zadovoljstva i također molim Ga da muslimani uvide korist nošenja sunnetske odjeće. El-Hamdu-lillahi-Rabbil-alemin.

Abdurrahman Balić

U Bosanskom Petrovcu, 13.05.2007./26.rebiul-ahir.1428.h.g.

 

O SUNNETSKOJ NOŠNJI

       

        El-hamdu-lillahi, ves-selatu ve-s-selamu ala Resulillah.. Hvala Allahu dž.š. Njemu zahvaljujemo, od Njega pomoć tražimo i oprost molimo! Njemu se utječemo od zla naših duša i od naših loših djela koga Allah uputi na pravi put nikoga u zabludu odvesti ne može a koga u zabludi ostavi nikoga na pravi put uputiti ne može. Svjedočim da nema boga osim Allaha, dž.š. koji nema druga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. - Rabbi-šrah-li sadri ve jesir-li emri, vahlul ukdeten min lisani, jefkahu kavli. (Gospodaru moj," - reče Musa - "učini prostranim prsa moja i olakšaj zadatak moj; odriješi uzao sa jezika moga da bi razumjeli govor moj''. (Ta-Ha, 25 - 28) )

A zatim: Povodeći se za ajetom:'' O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, i raskošna odjela, ali odjeća čestitosti to je ono najbolje.''(El-Eraf, 26) i ajet:''…i učinio vam je odjeću koja vas čuva od vrućine i oklope koji vas u borbi štite.''(En-Nahl, 81), i hadisom u kom Ummu Seleme. kaže:'' Košulja je bila najdraža odjeća Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.'' (bilježi Tirmizi u 'Vrlinama Allahovog Poslanika') Učenjaci objašnjavajući koja je to košulja bila kažu da je to bila duga košulja koja najviše liči Sudanskoj (dužina joj je ispod koljena).

Koliko je odjeća bila važna Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, da je čak učio posebne dove za oblačenje, skidanje, i odlaganje odjeće nove ili stare, koje nam prenose poznati sakupljači hadisa.

U današnjem vremenu muslimani u Bosni malo ili nimalo obraćaju pažnju na islamsku nošnju, ovdje se prvenstveno misli na muškarce. Toliko je to zapušteno i zapostavljeno da samo kod hodža vidimo ahmediju koja samo podsjeća na saruk (turban) koji je nosio Poslanik s.a.v.s.  a džube je izmijenjeno i  više liči na mantiju koju nose popovi. A kakvo je stanje kod običnih vjernika to vidimo kada dođemo u džamiju npr. za bajram vidimo samo nekoliko bijelih kapica ili fesova koje su opet Marokanskog porijekla i ne možemo ih povezati sa sunnetom, ali su kroz stoljeća postali odjeća muslimanskih naroda i kao takve su bolje od ''francuzica'' ili kačketa. Danas, kada je potreba da se vratimo Kur'anu i sunnetu u svim domenima života na prvo mjesto treba da stavimo islamski identitet koji se postiže time što ćemo se razlikovati od nevjernika. Allahov Poslanik s.a.v.s.  je rekao:'' Ko oponaša jedan narod, on je od njih.'' (Ebu Davud, Taberani i dr. )

Zatim, nošenje islamske odjeće i za žene i za muškarce, simbolizira stid, a Poslanik s.a.v.s.  u tom pogledu kaže:'' Stid je svako dobro.'' (Muttefekun alejhi) ili '' …Stid je dio imana.''(Buharija ). Povećanje stida se postiže nošenjem islamske odjeće i spuštanjem pogleda, zatim bježanjem od onoga što nas se ne tiče i drugim ibadetima.

Od Vladara pravovjernih, Omera b. Hattaba, radijallahu anhu, prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada kaže: Uistinu su djela vrjednuju prema namjerama, i uistinu će svaka osoba imati ono što je namjeravala. Pa onaj čija hidžra bude radi Allaha i Njegovog Poslanika, njegova hidžra će biti Allahu i Njegovom Poslaniku, a onaj čija hidžra bude radi ovo svjetske koristi ili žene koju bi oženio, njegova hidžra će biti radi toga. (Buharija i Muslim).'' Tako ako nam je nijjet oponašati Poslanika, s.a.v.s. u pogledu oblačenja islamske odjeće imaćemo inšaallah za to nagradu – sevab.

Ne treba oblačiti duge košulje da bi izazivali fitnu, ako se to i desi to nije krivica vjernika koji nose duge košulje već kjafira i džahila kojima to smeta. Duge košulje, šalvare i turbane treba oblačiti da bi se oponašao sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Kad musliman pusti bradu on već po mišljenju svijeta pravi nered pa mu govore:'' Vidi isti četnik ili čupav si lijepo je biti obrijan''… jer se razlikuje od njih. Nije vjera uljepšavanje i rastrošnost već izvršavanje Allahovih naredbi. Kod mnogih muslimana vidimo da odjeća ne zauzima važno mjesto u njihovom životu, pa tako svakakvi dolaze u džamiju, ne pazeći je li ta odjeća uska, providna kao da samo žene imaju avret (stidno mjesto). Opet, s druge strane imamo muslimane koji misle da ako obuku majicu ili košulju koja doseže do pola stražnjice da su ispunili uvjet pokrivanja avreta, ali samo u stojećem položaju, međutim kada idu na ruku'u ili sedždu opet ta odjeća otkriva njihov avret i postaje uska. Pa vidimo muslimanke koje su došle u džamiju i klanjaju iza takvih muslimana da skreću pogled i crvene se a one koje nemaju stida 'zure' u stražnjicu i mnoge dolaze da se nagledaju…znate na šta mislim. Takvim muslimanima nedostaje stida, da će im se vidjeti stidno mjesto a i muslimankama koje ne obaraju pogled. Treća grupa muslimana opet, oblači uvijek jednu te istu odjeću tj. isti kroj i stil, koja se ne razlikuje od džahilske i nevjerničke, pa utrpavaju košulju u hlače kao kauboji, ili čim izađe novi modni trend koji je popularan među svijetom oni to žure da kupe i tako se nose, a od svojih žena zahtijevaju da ne skrenu ni milimetar u nošenju crnog đilbaba ili hidžaba a preko lica da nose zar (nikab). Neka se ovo pogrešno ne shvati ženi je farz pokriti se a od islama je da žena pokrije i lice. Ali ne znaju da je islamska odjeća kako žene tako i muškarca nepromjenjiva od Poslanikovih dana, tj. ne smije biti uska, providna, kratka, ona koja otkriva stidno mjesto, i da nije obilježje kjafira. Hoću da kažem, da i žene i muški imaju ista prava u islamu kada se radi o pokrivanju stidnih mjesta, a ne da se slijede najnoviji modni trendovi koji su najčešće proizvod kjafira. Zbog ovakvog neravnopravnog položaja žena kod nekih muslimana u pogledu pokrivanja avreta, neizbježno dolazi do pucanja imanske veze stida, pa im se žene počnu gizdati kada izlaze jer one se uvrijeđene neislamskim ponašanjem koje njihovi muževi rade kažu:'' Kada ti možeš obući  novu modu mogu i ja''. A druge neoženjene vidimo kako imaju velikih problema da nagovore svoje zaručnice (često džahilke iz korijena) da se pokriju, jer ona kaže tražeći sebi opravdanje:'' Ti na ovoj vrućini nosiš majicu kratkih rukava a hoćeš da se ja kuham pod ovim ogrtačem i maramom.'' Pa vidimo da im se ubrzo kidaju zaruke i takvi muslimani imaju velik problem da se ožene. Pouzdano se zna da Poslanik s.a.v.s. nije nikada nosio košulju kratkih rukava jer Imam Tirmizi bilježi od Esme, r.a. koja kaže:'' Rukavi košulje Allahovog Poslanika, a.s. padali su po zglobovima šaka.''

Ovo ne znači da je strogo naređeno da muškarci nose duge rukave, ali je bolje i sunnetu bliže da više nose duge nego kratke rukave. Tako da svojim ženama pokažu tolerantnost islama prema ženama i da im pokažu da zajedno učestvuju u pokornosti Stvoritelju.

Možda će sve ovo izgledati malo grubo i može neko pomisliti da mi hoćemo da ljudi nose turbane, duge košulje, džubeta ili čakšire (šalvare) i može reći:'' Pa nismo više u srednjem vijeku''. Takvima odgovaramo:'' Islam je došao da uredi i najsitniju poru ljudskog života pa tako i odijevanje, a za islam je odjeća nepromjenjiva i za njega nema srednjeg ili 21. vijeka, sunnet je uvijek sunnet i ne mijenja se sve do Sudnjeg dana. Mi ne znamo mudrost mnogih ibadeta i stvari pa ih radimo samo zato što je to radio Poslanik s.a.v.s.  tako je i sa odjećom. A zašto se muslimani ustručavaju nositi islamsku nošnju zaista ne znam, ali znam da su naši djedovi itekako davali veliku pažnju odjeći i islamskom identitetu, tj. razlikovanju od kjafira i nisu se stidjeli svoga.  Rešad Kadić je prvog Reisa u svojoj kronici na sljedeći način opisao: "Merhum Hilmi-efendija bijaše srednjeg rasta, pun i debeo, okrugle glave, čela povisoka, rumena lica, nošnja obična hodžinska (nošnja mu mnogo ličila na arapsku jer mu je žuta anterija, ćitabija, koja je izvirivala ispod širokog džubeta, dosezala do nožnih članaka.'' Tako je to nekad bilo, a danas se  hodže nose po najnovijoj Armani ili Versači modi, odijelom i kravatom, liče na svakog samo ne na Poslanika, s.a.v.s.  Po svemu ovome mislim da se strah i stid kriju iza neprakticiranja ovog sunneta, a možda bi ljudi više poštovali one koji se ne stide nositi odjeću po sunnetu. Ljudi bi ih poštovali i uvažavali kada bi obukli kapu ili dugu košulju i kao takvi prošli kroz čaršiju, a ljudi bi znali da si vjernik, ali možda ovi muslimani ne žele islam istočnjačkih (arapskih) pogleda već možda da Allah, dž.š.  sačuva Evropskih. Moguće je, Allah najbolje zna.

Neko je davno rekao:'' Odjeća čini čovjeka, a uniforma vojnika.'' Imao je pravo, jer kada na nekom vidimo određenu vrstu odjeće odmah možemo prepoznati kojem narodu, grupi, klasi ili vjeri pripada pa tako ako vidimo npr. uske hlače, kožnu jaknu sa nitnama, irokez frizuru i vojne čizme zaključićemo nedvojbeno da se radi o pankeru ''teškom metalcu'', a ako vidimo čovjeka umotana u dva čaršafa, ćelavog koji nosi bubanj a nije hadžija u Mekki zaključićemo da je on Hare Krišna tj. budist, ali ako vidimo dugu košulju, turban, bijelu kapicu, čakšire ili šalvare, skraćene nogavice odmah ćemo ga prepoznati kao muslimana, čak i u čistim kjafirskim zemljama. Uzmimo još za primjer nekoliko vjerskih sekti drugih religija koje se ne oblače samo u hramovima, već žive i rade u svojoj odjeći. Npr. ortodoksni Židovi imaju svi šešire, crne mantije i hlače, zatim tu su i mormoni, i neke hrišćanske sekte koje nose odjeću iz srednjeg vijeka, pa Hindusi sa košuljama sličnim islamskim i turbanima, Hare Krišna čaršafe, japanci kimona itd. Pa zašto onda samo muslimani bježe od svoje tradicije islama kada su svi uzeli svoju vjeru za način života, a nemaju ni 10% od originalne vjere koja im je bila objavljena.


Stariji postovi

Antinovotar
<< 10/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI




MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
24586

Powered by Blogger.ba